CRNA HRONIKA FELJTON.rs
06.05.2023.
Pojedini hrvatski mediji, kao i mnogo puta do sada, nepogrešivo koriste priliku da mučki napadnu predsednika Srbije Aleksdra Vučića, Srbe i Srbiju u trenucima kad našu zemlju zadesi neka nevolja. To se dogodilo i sad, nakon dve do sad nezapamćene tragedije, u Osnovnoj školi „Vladislav Ribnikar“ na Vračaru i u okolini Mladenovca
I ponovo je na delu koordinisana akcija hrvatskih medija! Gotovo istovremeno hrvatski portali „Index.hr“ i „Jutarnji.hr“ objavljuju autorske tekstove u kojima brutalno napadaju predsednika Vučića optužujući ga za tragedije na Vračaru i u okolini Mladenovca.
Pomenuti Index.hr naziva Vučića „ubojicom Srbije“, dok autor sramnog teksta u Jutarnjem ide korak dalje, tvrdeći da je predsednik Srbije opasniji od maloletnog ubice u osnovnoj školi u Beogradu i Uroša B, vinovnika masakra u Mladenovcu.
Ne treba trošiti reči na to koliko su iznete teze u ovim tekstovima sumanute, zlonamerne i tendenciozne.
Umesto da makar ćute, ako već ne mogu kao ljudska bića da saosećaju u bolu porodica nastradale dece, ali i cele njima komšijske zemlje, oni napadaju i vređaju.
Ali to je jače od njih i njihovih mentora u Zagrebu. Videli su priliku da sruše Vučića i Srbiji slome kičmu, samo sa jednim ciljem, da prekinu ekonomsku dominaciju Srbije.
I još nešto, komšije, ako vi kažete da je Vučić „ubojica“, mi onda dobro znamo da je on najbolji za nas!
I još nešto… Podsetimo šta je vladika bihaćko-hercegovački Sergije o napadima na predsednika Vučića napisao u autorskom tekstu 14. decembra 2020. godine: „Dok god raspinju Aleksandra Vučića, znam da nam je dobro krenulo, da nam ide, da smo tu gde jesmo. Kad ućute, znaću da nije kako treba, da nestajemo i da nas neće biti. Vučićevo raspeće je naše vaskrsenje!“
Da živim u Beogradu ili negdje u unutrašnjosti Srbije, možda bih o predsjedniku Vučiću razmišljao na nešto drugačiji način, možda bih, kao mnogi, više bio vođen ličnim a manje nacionalnim interesima.
Ali, pošto sam monah i episkop koji živi i stoluje u manastiru Rmnju, na pustoj i surovoj granici Bosne i Like, moj pogled na život, saživot, na prilike i neprilike, uslovljen je samo jednim – željom da duhovno i biološki preživi ovo moje malo i nejako stado Hristovo, koje mi je dato na brigu i staranje. Već tri decenije mi se brinemo da ne nestanemo, da nas ima, da ostanemo tamo gdje nas je oduvijek bilo.
Za ostvarenje ovih skromnih želja uvijek nam je nedostajala pomoć, bratska ruka i razumijevanje. Zbog toga smo više iskrvarili poslije rata nego u samom ratu, jer ratne rane niko nije želio da nam vida. Međunarodna zajednica nije bila zainteresovana da nam pomogne, a Republika Srpska nedovoljno jaka da nas snažnije podrži.
I kada smo, od mnogo nade i gledanja u istom pravcu, za čas okrenuli glavu od matice Srbije, predsjednik Vučić je pogledao nas. I ne samo pogledao, već i pomogao, i pohodio nas, dva puta, kao nijedan predsjednik Srbije do tada.
Na tome smo mu bili i ostali beskrajno zahvalni, jer Krajišnici pamte čak i onda kad se čini da su sve zaboravili. Istine radi treba podsjetiti da je Srbija uložila novac u svaku opštinu i svaki grad Republike Srpske, ali i u četiri opštine sa srpskom većinom u Federaciji BiH, pa tako, zahvaljujući toj istoj Srbiji i njenom predsjedniku, imamo, kao izraz trajne ljubavi, dječije vrtiće, bolnice, puteve, hramove…
Međutim, da bi se osporilo, omalovažilo i sve predstavilo drugačijim nego što jeste, svakodnevno se ispaljuju otrovne strelice u vidu novinskih napisa i intervjua naših osvjedočenih dušebrižnika, koji strah od velikosrpskih imperijalističkih težnji, posijan od njih samih u njihovim nedobronamjernim umovima, pokušavaju izmjestiti u svakodnevicu ovdašnjih Bošnjaka i Hrvata, kojima, uvjeren sam, predsjednik Vučić želi isto što i nama Srbima – mir, napredak i dobre odnose, bez straha jednih od drugih.
Napada se onaj koji je bjesmučno napadnut u Srebrenici, pokušava se diskreditovati onaj koji je pomogao toj istoj Srebrenici, kao niko do tad, a sve sa ljudskom željom da se ratne rane izliječe međusobnim povjerenjem, da se ovdašnji narodi povežu modernim saobraćajnicima, da nam, svima zajedno, ovdje bude bolje, da svi imaju posla, da niko ne odlazi u bijeli svijet samo da bi našao posao a izgubio sve ono što ima samo u zemlji u kojoj je rođen – rođake, prijatelje, uspomene, sreću…
Kada se vidjelo da je sve teže plašiti one druge i drugačije velikosrpskim nacionalizmom, jer je ta matrica odavno istrošena, onda se došlo na ne tako novu ideju da se za sve okrive Rusi, pa da se oni drugi i drugačiji plaše njima i, naravno, Vučićem kao njihovim eksponentom.
Uzalud! Dovoljno je pogledati čije su banke, tržni centri, gdje odlazi radna snaga i svakome će sve biti jasno. Nekome je, očigledno, dosadio mir i napredak, pa bi sada, osokoljen rezultatima američkih predsjedničkih izbora, da „raspakuje Dejton“, da ponovo otvori stare rane, da ubije i ono malo nade koje imaju ovdašnji Srbi, Hrvati i Bošnjaci, željni mira i povjerenja, željni svoje djece iz Njemačke, unučadi iz Irske, prijatelja iz Amerike. Bosna i Hercegovina u kojoj živim, u kojoj služim i u kojoj ću kosti ostaviti, ima komparativne prednosti: Hrvatska pomaže Hrvate, Srbija Srbe, islamski svijet Bošnjake.
Ako nam umovi i srca nisu tijesni, u ovoj zemlji ima mjesta za sve i svakoga. Nije ovoj raspetoj zemlji problem Aleksandar Vučić, već frustracije onih koji bi da ovu zemlju kroje po svome, a u toj političko-krojačkoj zamisli ovdje bi bilo Srba tek toliko da dekorativno ukrase vjerski i nacionalni monolit zamišljen u nekom od mračnih centara moći.
Znam da to predsjednik Vučić ne bi dozvolio, baš kao ni predsjednik Dodik, kao ni svaki drugi čestiti Srbin kojem je stalo da iza nas nešto ostane u ovoj lijepoj i strašnoj zemlji, koja nije i neće biti ničiji plijen, već prostor u kojem će život nadjačati smrt, u kojem će biti brojnije nove kolijevke nego radne vize, u kojem će komšija vjerovati svome komšiji kao bratu rođenom.
Dok god raspinju Aleksandra Vučića, znam da nam je dobro krenulo, da nam ide, da smo tu gdje jesmo. Kad ućute, znaću da nije kako treba, da nestajemo i da nas neće biti.
Vučićevo raspeće je naše vaskrsenje!
Izvor: ( FELJTON.rs/informer.rs)
Raspisana poternica za ubistvo lopova u Novom Sadu! Nema veštačenja automatske puške – ideš u pritvor da ćutiš malo
ZBOG BAHATOG VOZAČA SAM POSTALA INVALID, A ON NI DAN NEĆE BITI U ZATVORU: Ipak neće biti tako, ponavlja se sudjenje za gaženje pešaka na pešačkom
SRPSKI STOMATOLOG NUDI NAGRADU OD 50.000 EVRA! opljackana STOMATOLOSKA OPREMA U VREDNOSTI OKO 200.000E, IMA OSUMNJICENIH..
FELJTON.rs U SRBIJI NEMAMO KONKURENCIJU! FELJTON.rs najcitanije novine u Srbiji..
Posaljite nam vase snimke u DM a mi cemo ih odmah objaviti anonimno.
Pošaljite nam vest, fotografiju ili snimak na feljton.rs@gmail.com
HIT VESTI……
Nastavak suđenja Novosađaninu jer je ubio provalnika u kući na Salajci! Tuzioc napravio kobnu gresku..
NE PROPUSTITE…
SLEDECA VEST…
….
SRPSKI STOMATOLOG NUDI NAGRADU OD 50.000 EVRA! građani ce biti BOGATO nagrađeni ukoliko KACE I DELE OVU VEST PO SVOJIM DRUSTVENIM MREZAMA
POSTANITE NAS NOVINAR…
Ako imate informaciju koju treba da zna celokupna srpska javnost, ako imate bilo kakav problem, a policija ili bilo koji drzavni organ nece da vam pomogne, na pravom ste mestu! Ako imate fotografiju koju mora da vidi Srbija, ne gubite vreme! Pošaljite nam vest koju ćemo mi, ako za to ima potrebe, i dodatno proveriti. A potom čitajte u feljtonu ili na portalu feljton.rs.
Za naše najvrednije insajdere pripremili smo brojne poklone iznenađenja i vredne nagrade.
pisite nam
feljton.rs@gmail.com
Pratite nas na društvenim mrežama
https://www.instagram.com/feljton.rs/
https://www.facebook.com/feljton.rs
(FELJTON.rs)
Ako smatrate da je na našem sajtu vaše autorsko pravo nečim prekršeno, molimo da o tome obavestite admina, navedete link ka spornom sadržaju, kao i dokaz da ste vi nosilac autorskog prava. Po dogovoru, ili ćemo sporni sadržaj ukloniti ili potpisati vas kao autora i navesti link ka originalu. feljton.rs@gmail.com
Svaka objavljena vest sa fotografijom, na FELJTON.rs je vec bila javna vest..
Ukoliko smatrate da sadržaj objavljen na našim komunikacijskim kanalima krši vaše autorsko, lično ili drugo pravo ili interes, možete zahtijevati objavu odgovora ili ispravke. Slučaj će biti u najkraćem roku razmotren, a sporni sadržaji biće uklonjeni ili ispravljeni odmah po eventualnom ustanovljavanju istinitosti sadržaja žalbe. Sve pritužbe kao i prigovore možete slati na e-mail adresu feljton.rs@gmail.com Materijal poslat na ovu e-mail adresu će se smatrati pravovaljanim.
FELJTON.rs je prešao u novo vlasništvo od 1.1.2023. Novoj redakciji možete postavljati pitanja za vesti koje su nastale od 1.1 2023. Vesti koje su nastale pre 1.1 2023 biće obradjene i neke obrisane..
Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku FELJTON.rs