G-E0EWZBLP0V
уторак , 14 маја 2024
Home / DRUŠTVO / Masakr u Suvoj Reci marta 1999. godine, pripadnici srpske policije streljali su veliki broj žena, staraca i dece. „Beriša“

Masakr u Suvoj Reci marta 1999. godine, pripadnici srpske policije streljali su veliki broj žena, staraca i dece. „Beriša“

DRUŠTVO: FELJTON.rs
15.10.2023.

Šef stanice tvrdi da nije znao za masakr

Foto: screenshot/drustvene mreze/tv

Bivši komandir Policijske stanice OUP-a Suva Reka Radojko Repanović juče je, pred Većem za ratne zločine Okružnog suda u Beogradu, odbacio navode optužnice koja ga tereti da je svojim potčinjenima naredio ubistvo 48 civila. Ovaj masakr dogodio se 26. marta 1999. godine, kada su pobijeni članovi više porodica sa istim prezimenom – Beriša. Optužnica tereti Repanovića da je naredio napad na kuće na Reštanskom putu, rečima: „Idite, ubijajte, tovarite i vozite!“ On je juče u svojoj odbrani pred sudskim većem, kojem predsedava sudija Vinka Beraha, opisao situaciju u Suvoj Reci neposredno pred početak bombardovanja NATO-a i sam početak rata 1999. godine.

– Dan 24. mart 1999. godine bio je uobičajen, sve dok uveče nije počelo bombardovanje. Sutradan sam dobio naređenje da obezbedim deo puta od Suve Reke prema Prizrenu. U centru grada bila su postavljena tri punkta, uglavnom zbog zaštite malobrojnog nealbanskog stanovništva. U stanici smo imali vod Posebnih jedinica policije (PJP) koji se pridružio svojoj četi u Prizrenu – objasnio je drugooptuženi Repanović i naglasio da mu je posle svega na raspolaganju ostao minimalan broj ljudi.

On tvrdi da je kritičnog 26. marta, kada su masakrirane porodice Beriša, od jutra bio zauzet oko izmeštanja policijske stanice zbog mogućeg bombardovanja. Otišao je u fabriku „Balkan“, gde je tražio kamione za prevoz naoružanja i opreme i zadržao se tamo, jer rukovodioci nisu bili tu. Kasnije je obišao svoje policajce koji su obezbeđivali put prema Prizrenu i po podne krenuo nazad u Suvu Reku.

– Kada sam ušao u grad (vozio sam civilni automobil „opel askona“), začuo sam pucnjavu iz pravca stanice. Uplašio sam se, zastao i nešto kasnije krenuo dalje. Video sam sada pokojnog dr Bobana Vuksanovića, ratnog komandanta grada, koji je bio u maskirnoj uniformi, kao i pripadnike Teritorijalne odbrane. Izašao sam iz kola, prišao mu. On mi je pokazao leš koji se nalazio na putu, iz džepa je izvadio amblem OVK-a, pokazujući na telo. Rekao sam mu: „Valjda znaš šta radiš“. Otišao sam i kasnije primio dojavu da ima još mrtvih. Tražio sam da dođe uviđajna ekipa iz Prizrena, ali su oni stigli tek sutra ili prekosutra – izjavio je Repanović i dodao da je naredio da se tela kamionom prevezu do groblja i sahrane.

Prema navodima optužnice, nekoliko civila izvedeno je iz kuća na Reštanskom putu i streljano, a veća grupa, uglavnom žena i dece, saterana je u piceriju „Kalabrija“ u Zanatskom centru, u koju su kasnije ubačene dve ručne bombe. Preživeli su dokrajčeni automatskim puškama. Iako je Zanatski centar udaljen oko 300 metara od zgrade OUP-a Suva Reka, Repanović tvrdi da je o masakru u piceriji konkretne podatke čuo tek na suđenju Slobodanu Miloševiću u Hagu. Tužilac Mioljub Vitorović pitao ga je zašto nije pokrenuo istragu zbog leša koji je video i zbog čega nije uhapsio dr Vuksanovića:

– Nisam smeo da vodim istragu, plašio sam se, a i nisam kompetentan. Za ubistvo u piceriji saznao sam tek kasnije, a o leševima na Reštanskom putu obavestio sam pretpostavljene. Dr Vuksanović se mešao u sve, nisam smeo da ga hapsim, niti sam bio nadležan. Možda sam napravio propust u službi, ali krivično delo za koje sam optužen nisam počinio – rekao je Repanović.

Masakr u Suvoj Reci (albanski: Masakra e Suharekës) masovno je ubistvo albanskih civila koje je počinila policija Srbije 26. 3. 1999. u Suvoj Reci, na Kosovu, tokom NATO-ovog bombardovanja.[1] Ubijeno je 48 članova porodice Beriša, među kojima veliki broj žena, staraca i dece.

  • Sjećanje na masakr u Suvoj Reci: Ubijeno 49 članova porodice Berisha
  • Srpske policijske snage 26. marta 1999. godine na Kosovu su likvidirale 49 članova albanske porodice Berisha u Suvoj Reci kod Prizrena.
    Maskr, za koji su osuđena četiri policajca na suđenju u Beogradu, preživio je jedino Gramoz Berisha i o tome je govorio za naš portal.

Radi prikrivanja zločina, srpske vlasti su organizovale prevoženje tela žrtava do beogradskog predgrađa Batajnica, gde su sahranjena u masovne grobnice. Nakon svrgavanja Slobodana Miloševića masovne grobnice su otkrivene, a Suva Reka je prvi slučaj suđenja u Srbiji za ratne zločine na Albancima u Kosovskom ratu.

Pokolj

U maloj kosovskoj varoši Suva Reka dana 26. marta 1999. godine, pripadnici Posebnih jedinica srpske policije i Policijske stanice Suva Reka, su izbacili iz kuće i prisilno uveli u jednu piceriju („Kalabria“) pedesetak članova porodice Beriša, uglavnom žena, dece i staraca.[2] Žrtve su nakon toga poubijali hicima iz puški, mitraljeza i na kraju bacanjem ručnih bombi.[2] Prilikom iznošenja leševa iz picerije srpska policija je ubijala one koji su i dalje pokazivali znake života[3]. Taj masakr su, teško ranjene, preživele dve žene – Šireta i Vijolca Beriša, koje su svojim očima gledale kako im ubijaju decu.[2] Njih dve su se primirile među mrtvima, pretvarajući da su i one mrtve. Sa ostalim mrtvima ubacili su ih u kamion da bi ih odneli i bacili u masovnu grobnicu. One su iskočile iz kamiona u pokretu, a preživela Šireta je kasnije i svedočila na sudu.[2]

Ukupno je utvrđeno 48 žrtava masakra u Suvoj Reci, a među njima i mnogo dece.[4] U ovoj tragediji je nastradalo osamnaestoro dece, a najmlađi je bio Eron Beriša od devet meseci.[5] Sve žrtve pripadaju porodici Beriša (Berisha)[3]. Human Right Watch smatra da su članovi porodice Beriša ciljani zbog njihove saradnje s Verifikacionom misijom OEBS-a na Kosovu (KVM). Naime, uoči NATO bombardovanja, porodica Beriša u Suvoj Reci je iznajmljivala dve kuće OEBS-u.[6]

Imamo ozleđene duše, jer je u toj tragediji nastradalo osamnaestoro dece, a najmlađi je bio moj unuk Eron od devet meseci. Stariji sin moje ćerke imao je tri godine, ćerka dvadeset pet … Hoću jedno da potenciram, da sam kao učenik petog razreda bio naučio pesmu Krvava bajka od pesnikinje Desanke Maksimović. Pitam da li su ljudi u Srbiji zaboravili taj slučaj, ja nisam i hoću da kažem, neka prelistavaju, jer u ovom slučaju u Suvoj Reci to je bilo kao u Kragujevcu. Ali ne želim nikome da mu se to desi.[5]

– Hisni Beriša, predsednik Udruženja porodica ubijenih i nestalih u Suvoj reci.

Uklanjanje leševa

Leševi članova porodice Beriša su prvo kamionom odveženi do Prizrena, gde su tajno sahranjena.[7] Tela su bila sahranjena na poligonu za vežbe gađanja Specijalne antiterorističke jedinice (SAJ) u blizini Prizrena, koje nije otvoreno za javnost.[8]

Nakon nekoliko dana radnici javnog preduzeća “Higijena” su reekshumirali ta tela, utovarili ih u jednu hladnjaču i odvezli u nepoznatom pravcu. Kasnije se saznalo da su leševi izvađeni bagerom, natovareni u hladnjače i transportovani u užu Srbiju.[5] Tela žrtava su u organizaciji MUP-a Srbije kamionima dopremana na teren Centra za obuku Specijalnih antiterorističkih jedinica “13. maj” u Batajnici, predgrađu Beograda, i pokopana u masovne grobnice.[9][10].

U junu 1999. godine, pošto su se srpske snage povukle sa Kosova, otkrivena je masovna grobnica na groblju u Suvoj Reci. Britanski tim forenzičara je izvršio iskopavanje ove grobnice i identifikovao je tela šestorice članova porodice Beriša. Mesec dana kasnije, u avgustu 1999. godine, britanski tim forenzičara je takođe izvršio ekshumaciju grobnice na putu za Prizren koja je bila poznata kao streljački poligon. U toj grobnici na strelištu SAJ-a su pronađeni ostaci ljudskih tela, zajedno sa velikom količinom odeće koja je identifikovana kao odeća onih koji su ubijeni u kafiću. Tim forenzičara je zaključio da je ova grobnica u međuvremenu bila reekshumirana i da je korišćena mehanizacija tokom tog postupka.[11]

2001. godine ekshumacija je izvršena i na lokalitetu u Batajnici, u blizini objekta za obuku SAJ-a, koji je bio pod kontrolom Resora javne bezbednosti.[8] Između 12. i 26. juna 2001. godine, otprilike 37 tela je pronađeno na tom lokalitetu. Pored tela 13 muškaraca, pronađeni su i ostaci 14 žena, devetoro dece i nađen je jedan fetus od sedam do osam meseci.[11]

Suđenja

Zbog ovog zločina pred Međunarodnim krivičnim sudom za bivšu Jugoslaviju su optuženi tadašnji predsednik SRJ, Slobodan Milošević, predsednik Srbije Milan Milutinović, podpredsednik vlade SRJ Nikola Šainović, ministar unutrašnjih poslova Srbije Vlajko Stojiljković i vojni i policijski generali Nebojša Pavković, Vladimir Lazarević, Dragoljub Ojdanić, Sreten Lukić i Vlastimir Đorđević.[12] U pravosnažnoj presudi Međunarodnog suda za ratne zločine osuđenim srpskim političkim i vojnim liderima se kaže sledeće:

Tokom operacije krajem marta 1999. godine, specijalne policijske snage angažovane su u gradu Suva Reka i u njegovoj okolini. Lokalni pripadnici MUP-a 26. marta napali su u gradu članove porodice Berisha i pobili 45 muškaraca, žena i dece u blizini njihovih domova, dok su bežali pokraj autobuske stanice i nakon što su se sklonili u jednu lokalnu piceriju. Većina tela tih ljudi takođe je kasnije pronađena u masovnoj grobnici u Batajnici, u blizini Beograda. U danima posle tih ubijanja oštećena je džamija u Suvoj Reci, a mnogi preostali stanovnici grada, kosovski Albanci, napustili su svoje domove dok je policija palila kuće, pljačkala novac i dragocenosti i naređivala im da odu u Albaniju.[13]

– Presuda Haškog suda

Ispitivanje masakra u Suvoj Reci pred srbijanskim pravosuđem je počelo tri godine nakon otkrivanja masovnih grobnica u Srbiji (prve su otkrivene 2001). Za naređivanje i ubistvo članova porodice Beriša optuženi su:

  • Radoslav Mitrović, tadašnji komandant 37. odreda posebnih jedinica policije (PJP)
  • Radojko Repanović, komandir policije u Suvoj Reci
  • Nenad Jovanović, pomoćnik komandira policije u Suvoj Reci
  • Milorad Nišavić, pripadnik Resora državne bezbednosti
  • Slađan Čukarić, Miroslav Petković i Zoran Petković, policajci iz Suve Reke.

Oni su optuženi da su streljali nekoliko starijih članova porodice Beriša, a ostale muškarce, žene i decu oterali u obližnju piceriju „Kalabrija“ u koju su potom ubacili dve ručne bombe. Posle toga je pucano u žrtve starosti od jedne do sto godina, a pri iznošenju leševa iz picerije, optuženi su ubijali svakog ko je davao znake života.[14]

Suđenje osmorici srpskih policajaca za ratni zločin prema civilnom stanovništvu u Suvoj Reci počelo je 2. oktobra 2006. pred Većem za ratne zločine Okružnog suda u Beogradu.[15]

Više od 100 svedoka je saslušano tokom suđenja, uključujući Šuretu Berišu, koja je preživela pokolj iskočivši iz kamiona za prevoz leševa[3]. Haški tribunal je pomogao da Shureta Beriša prihvati poziv da svedoči, a njeno saslušanje je bilo potresno i veoma značajno.[15] Ključni svedoci Tužilaštva su bivši pripadnici policije, koji su detaljno opisali ubistva albanskih civila i uklanjanje leševa iz Suve Reke.[1] Pored njih je svedočila i grupa Roma, maloletnika i mlađih punoletnih lica u vreme događaja, koji su po naredbi vlasti utovarali leševe iz picerije Kalabrija, gde su članovi porodice Berisha pobijeni.[15] Srbi iz Suve Reke, koji su u vreme masakra predstavljali lokalnu vlast, su uglavnom svedočili da niko od njih ništa ne zna o zločinu nad porodicom Beriša, ničega se ne sećaju i nisu se raspitivali „jer ih nisu interesovala ubistva Albanaca“.[15]

Nakon trogodišnjeg suđenja, sud za ratne zločine je proglasio četiri bivša srpska policajca krivim za masakr, osudivši dvojicu od njih na maksimalnu kaznu od 20 godina zatvora, jednog na 15 godina, i jednog na 13 godina[4].

Reakcije

Beogradski Fond za humanitarno pravo smatra da presuda za Suvu Reku nije pravična.[16] Ova organizacija žestoko negoduje jer su Radoslav Mitrović, komandant 37. odreda PJP i najviši po rangu među optuženima, i drugi osumnjičeni, oslobođeni optužbi, čime je ovaj masakr okvalifikovan kao „lokalni incident“, uprkos punovažnoj presudi Međunarodnog suda o masovnim progonima i deportacijama.[16] Beogradski Fond za humanitarno pravo ocenjuje da Vrhovni sud Srbije nastavlja s praksom ukidanja prvostepenih osuđujućih presuda za ratne zločine, značajnim smanjenjem kazne osuđenima i potvrđivanjem oslobađajućih presuda optuženima, što navodi na sumnju u političku pozadinu tih odluka.[17]

Srpskim tužilac za ratne zločine je najavio žalbu na presude, posebno zbog toga što je oslobođen glavni osumnjičeni, komandant specijalne policijske jedinice koja je obavila masakr[4]. Suva Reka je prvi slučaj ratnih zločina u Srbiji povezan sa otkrićem masovne grobnice nakon svrgavanja Slobodana Miloševića[10].

ČETIRI SRBIJANSKA POLICAJCA OSUĐENA ZA MASAKR U SUVOJ RECI

Ali je oslobađanje preostale trojice okrivljenih izazvalo gnevnu reakciju rođaka žrtava.

Veće za ratne zločine Okružnog suda u Beogradu osudilo je ove sedmice četvoricu bivših srbijanskih policajaca za ubistvo 50 albanskih civila sa Kosova. Reč je o zločinu kojeg mnogi smatraju jednim od najtežih zlodela počinjenih tokom rata na Kosovu (1998-99.).

Međutim, istovremeno su trojica optuženika oslobođena, nakon što nisu osuđeni ni po jednoj tački optužnice.

Četrdeset i osam od pedeset žrtava, koje su 26. marta 1999. pogubili pripadnici srpskih snaga u mestu Suva Reka, bili su članovi porodice Beriša (Berisha).

Na završetku suđenja, koje je počelo u oktobru 2006., bivši komandir policije u Suvoj Reci, Radojko Repanović, i bivši policajac Slađan Čukarić, osuđeni su na po 20 godina zatvora, nakon što su proglašeni krivima za učešće u masakru.

Drugi bivši policajac, Miroslav Petković, i bivši pripadnik srbijanske Službe državne bezbednosti, Milorad Nišavić, kažnjeni su sa 15, odnosno 13 godina zatvora.

Trojica preostalih optuženika – bivši komandant Specijalne policijske jedinice Radoslav Mitrović, te bivši policajci Nenad Jovanović i Zoran Peković – oslobođeni su svih optužbi i, nakon izricanja presude, pušteni iz pritvora.

U presudi se navodi da se Mitrović – kao prvooptuženi u ovom slučaju – proglašava nevinim jer na dan masakra nijedan pripadnik njegove jedinice nije boravio u Suvoj Reci. Jovanović i Petković su, po rečima sudija, oslobođeni usled nedostatka dokaza.

Tužioci i odbrana sve četvorice osuđenika su već najavili kako nameravaju da se žale na presudu.

U presudi koja je pročitana 23. aprila, sudije su navele da se radi o najtežem pojedinačnom masakru koji je nad civilima počinjen tokom kosovskog rata, te da je među žrtvama bilo i četrnaestoro dece, dve bebe, jedna trudnica i jedna stogodišnja starica.

Zločin se odigrao u proleće 1999. godine, tokom sukoba u kojima su na jednoj strani bili srbijanska policija i Vojska Jugoslavije (VJ), a na drugoj Oslobodilačka vojska Kosova (OVK).

Sudije su u presudi zaključile da su okrivljenici 26. marta u Suvoj Reci okupili članove porodice Beriša, te da su vatrom iz automatskog naoružanja najpre pobili nekolicinu starijih muškaraca, da bi potom ostatak porodice bio sateran u jednu piceriju, gde su na njih bačene ručne granate.

Po rečima tužilaca, svima koji su pokazivali bilo kakve znake života bilo je pucano u glavu, da bi tela potom bila prevezena u masovnu grobnicu u Prizrenu, gde su prvobitno i pokopana.

Deo ostataka žrtava masakra u Suvoj Reci iskopan je i u sekundarnoj grobnici u Batajnici (nadomak Beograda), gde je prebačen u očiglednom nastojanju da se zločin prikrije. Autopsije ostataka pronađenih u Prizrenu i Batajnici pokazale su da žrtve nisu poginule u borbi, već da su pogubljene.

Obrazlažući kazne koje su izrečene četvorici osuđenih, predsedavajuća sutkinja Vinka Beraha-Nikićević je rekla: „Sud je utvrdio da su oni zajedno delovali sa ciljem da ubiju [deo] albanskog stanovništva u Suvoj Reci 26. marta 1999.

„Brojni svedoci su potvrdili da je Repanović naredio Čukariću, Petkoviću i ostalim policajcima da okupe i pogube albanske civile pritvorene u piceriji ’Calabria’.“

Sutkinja je rekla i da su, prema navodima svedoka, Petković i Čukarić pucali u žene, decu i starce koji su pokušavali da pobegnu od policije.

Nedugo nakon izricanja presude, srbijanska Kancelarija tužilaštva za ratne zločine saopštila je da će se žaliti na tri odluke o oslobađanju.

„Ne mislimo da je pravda zadovoljena“, izjavio je Bruno Vekarić, portparol Kancelarije.

On je dodao i da je sud saslušao iskaze 128 svedoka, što je trebalo da bude dovoljno za drugačiji ishod.

Advokat porodice žrtava, Dragoljub Todorović, izjavio je za IWPR kako je odluka suda da oslobodi prvoosumnjičenog i najviše rangiranog od sedmorice optuženika, Radoslava Mitrovića – „skandalozna“.

A Mitrovićev advokat, Goran Petronijević, izjavio je za IWPR kako je zadovoljan sudijskom odlukom, dodajući da sud još uvek nije utvrdio sve činjenice koje se tiču masakra u Suvoj Reci.

„U pitanju je veoma težak zločin, koji mora biti u potpunosti istražen“, kazao je on.

Jedan od rođaka žrtava, Idriz Hadžija (Idriz Haxhia), izjavio je za medije da posle ove presude – pogotovo zbog oslobađanja trojice okrivljenika – više ne može da ima puno poverenje u srbijansko sudstvo.

„Na kraju su nas prevarili, posle tri godine trajanja sudskog postupka“, rekao je Dželal Beriša (Xhelal Berisha), takođe član porodice.

Aleksandar Roknić je obučeni novinar IWPR-a iz Beograda.

Masakr nad porodicom Beriša

BEOGRAD – Pred Većem za ratne zločine je u beogradskom Okružnom sudu počelo suđenje optuženima za masakr porodice Beriša u Suvoj Reci marta 26. marta 1999. godine, čija su tela pronađena u masovnoj grobnici u Batajnici.

Na optuženičkoj klupi našla su se osmorica pripadnika policije, posebnih jedinica MUP-a i Državne bezbednosti koji se terete za ratni zločin protiv civilnog stanovništva.

Prvooptuženi Radoslav Mitrović, pomoćnik komandanta Žandarmerije, koji je u vreme sukoba na Kosovu bio komandant niškog odreda posebnih jedinica u policiji, odbacio je juče optužbe da je naredio da se 26. marta 1999. godine ubije 48 Albanaca od kojih je 46-oro članova albanske porodice Beriša.

Mitrović je juče izjavio da u vreme masakra nije bio u Suvoj Reci, već je, kako je tvrdio, boravio u komandi u Prištini.

– Moja jedinica nije nikada intervenisala u Suvoj Reci, niti je ikada ušla u centar tog mesta – branio se Mitrović.

Mitrović je kazao da nije mogao da izda naredbu za likvidaciju Albanaca optuženom Radojku Repanoviću i Nenadu Jovanoviću, bivšim čelnim ljudima policijske stanice u Suvoj Reci jer im, kako je tvrdio, nikada nije bio nadređeni starešina. Prema optužnici, Mitrović je kao nadređeni starešina naredio Repanoviću i Jovanoviću da organizuju i izvrše zločin.

Iznoseći odbranu, Mitrović je branio i optuženog Jovanovića ubeđujući sud da je ovaj u vreme masakra bio teško ranjen.

Na današnjem nastavku suđenja odbranu će dati Radojko Repanović i Nenad Jovanović, a pored njih za izvršenje zločina nad porodicom Beriša optuženi su i policajci iz Suve Reke Slađan Čukarić, Miroslav Petković, Zoran Petković i Ramiz Papić, te pripadnik Resora državne bezbednosti Milorad Nišavić. Svi se nalaze u pritvoru i biće ispitani tokom nedelje.

Tužilaštvo ih tereti da su pomenutog dana tokom NATO bombardovanja upali u u kuću porodice Beriša u Berištanskom naselju u Suvoj Reci i prvo streljali sedam muškaraca i jednu ženu. Ostali članovi porodice Beriša pobegli su u piceriju ‘Kalabrija’, gde su ih policajci pronašli i na njih bacili bombe. Ubijeni članovi porodice Beriša ubačeni su u dva kamiona, a zatim odvezeni u krug prizrenske kasarne.

Teško ranjeni Šireta, Vjolca i Gramos Beriša preživeli su streljanje, a pošto su utovareni u kamion sa posmrtnim ostacima ubijenih, iskočili su iz vozila koje se kretalo ka Prizrenu i tako se spasli.

Izvor: ( FELJTON.rs/wikipedia.org/iwpr.net/blic.rs/politika.rs) M. Galović

FELJTON.rs U SRBIJI NEMAMO KONKURENCIJU! FELJTON.rs najcitanije novine u Srbiji..
Posaljite nam vase snimke u DM a mi cemo ih odmah objaviti anonimno.

Pošaljite nam vest, fotografiju ili snimak na feljton.rs@gmail.com

SRPSKI STOMATOLOG NUDI NAGRADU OD 50.000 EVRA! opljackana STOMATOLOSKA OPREMA U VREDNOSTI OKO 200.000E, IMA OSUMNJICENIH..

NE PROPUSTITE…

POSTANITE NAS NOVINAR…

Ako imate informaciju koju treba da zna celokupna srpska javnost, ako imate bilo kakav problem, a policija ili bilo koji drzavni organ nece da vam pomogne, na pravom ste mestu! Ako imate fotografiju koju mora da vidi Srbija, ne gubite vreme! Pošaljite nam vest koju ćemo mi, ako za to ima potrebe, i dodatno proveriti. A potom čitajte u feljtonu ili na portalu feljton.rs.

Za naše najvrednije insajdere pripremili smo brojne poklone iznenađenja i vredne nagrade.

pisite nam

feljton.rs@gmail.com

Pratite nas na društvenim mrežama

https://www.instagram.com/feljton.rs/

https://www.facebook.com/feljton.rs

(FELJTON.rs)

Ako smatrate da je na našem sajtu vaše autorsko pravo nečim prekršeno, molimo da o tome obavestite admina, navedete link ka spornom sadržaju, kao i dokaz da ste vi nosilac autorskog prava. Po dogovoru, ili ćemo sporni sadržaj ukloniti ili potpisati vas kao autora i navesti link ka originalu. feljton.rs@gmail.com

Svaka objavljena vest sa fotografijom, na FELJTON.rs je vec bila javna vest..

Ukoliko smatrate da sadržaj objavljen na našim komunikacijskim kanalima krši vaše autorsko, lično ili drugo pravo ili interes, možete zahtijevati objavu odgovora ili ispravke. Slučaj će biti u najkraćem roku razmotren, a sporni sadržaji biće uklonjeni ili ispravljeni odmah po eventualnom ustanovljavanju istinitosti sadržaja žalbe. Sve pritužbe kao i prigovore možete slati na e-mail adresu feljton.rs@gmail.com Materijal poslat na ovu e-mail adresu će se smatrati pravovaljanim.

FELJTON.rs je prešao u novo vlasništvo od 1.1.2023. Novoj redakciji možete postavljati pitanja za vesti koje su nastale od 1.1 2023. Vesti koje su nastale pre 1.1 2023 biće obradjene i neke obrisane..

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku FELJTON.rs

About admin

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

*

47 − 46 =

Ово веб место користи Акисмет како би смањило непожељне. Сазнајте како се ваши коментари обрађују.

FELJTON.rs

12.11 2021

SRPSKI STOMATOLOG NUDI NAGRADU OD 50.000 EVRA! građani ce biti BOGATO nagrađeni ukoliko KACE I DELE OVU VEST PO SVOJIM DRUSTVENIM MREZAMA

U Novom Sadu je ponovo opljačkana jedna stomatološka ordinacija!

Naime, pljačka se dogodila u ulici Đorđa Zličića broj 44, i to već drugi put u kratkom vremenskom periodu.

 1 / 4 FOTO: PRIVATNA ARHIVA

NE PROPUSTITE…

SRPSKI STOMATOLOG NUDI NAGRADU OD 50.000 EVRA! građani ce biti nagrađeni ukoliko ponude relevantnu informaciju,Ovo su detalji

Prvi put se pljačka dogodila 1. 12. 2017. godine kada je iz ordinacije ukradeno 120 turbina, a pre toga je stomatologu Aleksandru Radoviću nestao automobil iz dvorišta, i potom mu je kuća u kojoj stanuje obijena. 

Stomatolog Aleksandar Radović je za Espreso objasnio kako se sve to izdešavalo i na koga sumnja.

Kada se dogodila prva pljačka priveden je Predrag Kostic, za kim je im bila raspisana potera za tesku kradju, i on mi je 13. januara prošle godine upao u kuću sa nožem. Tada mi je naneo osam uboda, tako da sam jedva ostao živ, i bio sam smrtno ranjen. U tim trenucima, uzeo sam pištolj i u samoodbarni sam ga upucao, objasnio je Radović”. 

foto: Privatna arhiva

Kako kaže, druga pljačka se dogodila 6. juna prošle godine, a za oba puta podneo je i krivične prijave.

Drugog puta mi je nestalo 220 turbina, aparat za espreso kafu, zatim stomatološki kolenjaci u vrednosti od 200 000 evra. Što se tiče ove pljačke, policija još nije ništa otkrila ko je počinilac (izvrsilac), ali se zna tiper, organizato M.A. i njegov sin M.A. USKORO CE BITI OBJAVLJENE NJIHOVE FOTOGRAFIJE SA MESTOM BORAVKA..

Sve nase informacije su dobijene od izvora informacija MUPA Novi Sad

Za informaciju gde je roba prodata i koje ucesnik u pljacki nudim nagradu od 50.000e KOJA CE BITI ISPLACENA ODMAH.

foto: Privatna arhiva

Dodaje da je ponudio nagradu za informaciju, GDE SE DOSTA ZAINTERESOVANIH JAVILO SA RAZNIM INFORMACIJAMA. Jos nije dobijena tacna informacija tako da je nagrada jos aktivna

Juče sam objavio da sam raspisao nagradu za informaciju u vrednosti od 50. 000 evra, pa očekujem da će se neko javiti u narednom vremenskom periodu”, zaključuje Radović

U opisu je naveo da će građani biti nagrađeni ukoliko ponude relevantnu informaciju u vezi sa ovim slučajem oko otkrivanja izvršioca pljačke i poslovnog prostora u kome je ukradena stomatološka oprema. 

Informacije javiti

Novi Sad policijska ispostava klisa

ili pozivom 192

ili DIREKTNO Aleksandru Radovicu

Pratite nas na društvenim mrežama

https://www.instagram.com/feljton.rs/

https://www.facebook.com/feljton.rs

https://twitter.com/FeljtonRs

(feljton.rs/espreso)