FELJTON.rs NEWS PORTAL
FELJTON.rs
14.11.2022.
Gde živi kćerka Lavrovljevog ministra vanjskih poslova.
Ne znam da li je 33-godišnja Ekaterina krenula da me šarmira, ali je uspela. I to odmah. „Da ti skuham kafu? Evo datulja – i sama obožavam slatkiše, ali dozvoljavam sebi da ih jedem samo do dva popodne. „Da, imamo sve moderno, konceptualno“, smješka se ona, primjećujući da na njenom stolu gledam dopisni materijal: šiljice u obliku smiješnih figura, ovalnu heftalicu, držač za olovke u obliku audio kasete. Katya je jednostavna, odmah prelazimo na „ti“.
Gledam po svijetloj kancelariji. Osoblje je uglavnom mlađe od 35 godina, nije starije, na zidovima su slike i instalacije. Riječ je o radovima mladih ruskih umjetnika koje Vinokurova promovira u sklopu Smart Arta (nedavno ga je lansirala sa svojom Christie’s koleginicom Anastasijom Korneevom).
Ona govori živopisno, emotivno – tako da čak i osoba daleko od savremene umjetnosti postane radoznala. Dvostruko sam radoznao: sa Vinokurovom smo diplomirali na istom univerzitetu – Columbia u New Yorku. Ja sam magistrirala novinarstvo, a Vinokurova je studirala političke nauke. Izbor fakulteta vjerovatno nije slučajan, uostalom, ona je ćerka jednog od najkul diplomata na svijetu.
Živjela je u Americi 17 godina – njen otac Sergej Lavrov, sada ministar vanjskih poslova, u to je vrijeme bio opunomoćenik Rusije pri UN-u. Godine u New Yorku – posebno studiranja na Univerzitetu Kolumbija – Katya se sjeća kao jednog od najsjajnijih perioda u svom životu. Zatim godinu dana studiranja u Londonu, gdje je upoznala svog budućeg muža. Sa 23 godine vratila se u Moskvu. Nakon što je godinu dana radila u press službi jedne naftne i plinske kompanije, prešla je u umjetnički posao.
I od tada tamo ostvaruje vrlo dinamičnu karijeru: tri godine u moskovskom uredu londonske umjetničke galerije Haunch of Venison, zatim šest godina u ruskoj kancelariji Christie’sa, gdje je brzo dorasla do pozicije direktora, istovremeno rodila dvoje djece i nakratko otišla na porodiljsko odsustvo, te je i dalje počasni predsjedavajući. Zatim – novi krug: kompanija Smart Art. Posao uključuje mnogo društvenih događaja, ali Katya, uprkos svojoj društvenosti, vodi zatvoren život.
Vođeni životom
M.C.: Umjetnički biznis je prilično trendi tema ovih dana. Bistri ljudi, zanimljivi događaji, internacionalna zabava. Čini mi se da bi mnoge djevojke sanjale da krenu tvojim stopama. Gdje treba početi?
Ekaterina Vinokurova: Postoji mnogo mjesta gdje možete dobiti praksu ili pokušati dobiti posao. To može biti muzej, fondacija, galerija, sajam savremene umjetnosti. Ako uopće nemate iskustva, savjetujem vam da krenete s osnovnim obrazovanjem.
A ako s okom na međunarodnu karijeru?
Naravno, teško je doći do Christie’sa, Sotheby’sa, jer ljudi iz cijelog svijeta obično idu tamo. Ako možete da odete na praksu u neku državu u Evropi gde je sistem umetničkih galerija razvijeniji, bilo bi jako dobro. U Rusiji postoje opcije. Evo iste V-A-C fondacije sa kojom Smart Art dijeli kancelariju – inače, ovdje rade samo mladi ljudi i stalno nekoga intervjuišu.
Zašto ste se i sami zainteresovali za savremenu umjetnost?
Veoma je dinamičan i dotiče se pitanja koja su bitna ovdje i sada. Mi smo mladi i energični, želimo da radimo sa kolekcionarima naše generacije, da im pomognemo da dođu u kontakt sa mladim umetnicima.
Kako neofit može naučiti razumjeti ovu umjetnost?
Glavna stvar je da se zanimate, pitate, čitate. Idite na pripremljene emisije. Ako je moguće, uzmite vodiča. U istoj garaži momci pričaju sjajnu priču – na primjer, ja je uvijek uzmem. Pomaže mi to što sam u industriji deset godina. Voleo bih da imam formalnije obrazovanje, naravno. Kada poznajete istoriju umetnosti od njenog početka, bolje razumete savremenu umetnost. Dugo sam na Kolumbija univerzitetu slušao predavanja o istoriji umetnosti. Zatim je u Moskvi pohađala kurseve u Muzeju Puškina. Slušao predavanja u aukcijskoj kući Phillips.
Ne mogu živjeti bez posla
Zašto si napustio Christie’s?
Hteo sam da se okušam u nečem novom. U Christie’su sam sigurno imao jedinstveno iskustvo. A sada ga mogu koristiti u drugim smjerovima. Napravili smo mnoge izvanredne projekte: izložbu u GUM-u posvećenu Elizabeth Taylor, velike izložbene projekte u kući Muravjova-Apostola, u kući Spiridonov. U 2015. godini imali smo vlastiti izložbeni prostor, au godinu dana smo organizovali 11 događaja za klijente. Doveli su impresioniste, stare majstore, rusku umetnost zajedno sa brendom satova Tourbillon, organizovali veoma popularan događaj sa retkim Hermeovim torbama, projektima sa Christie’s International Real Estate. Ali trebao mi je novi zaokret. Osim toga, pojavila se osoba istomišljenika – Nastya, i zajedno smo odlučili da ostvarimo svoj san.
A kako sve to razvijati?
Smart Art je posrednik između umjetnika i kolekcionara. Želimo povećati prepoznatljivost umjetnika, promoviramo ih kroz različite programe, uključujući i edukativne. Trenutno sarađujemo sa devet umjetnika. To su Sergej Sapožnikov, Aleksandra Paperno, Aleksej Buldakov, Anastasija Potemkina, Aleksandar Povzner, Darija Irenčejeva, Aleksandra Galkina, Svetlana Šuvajeva, Arsenij Žiljajev. Neki rade u tradicionalnim disciplinama slikarstva, fotografije i skulpture. Drugi kreiraju instalacije. A inspiracija je urbano okruženje, astronomija, istorija, rodni odnosi i nove tehnologije. Kod kuće, inače, vise dela Sapožnikova i Galkine – polako i sama skupljam kolekciju.
Može li se sada zaraditi na mladoj umjetnosti?
Smart Art je posvećen promociji potcijenjenog tržišta savremene umjetnosti. Finansijski prag ovdje je mnogo niži od umjetnosti s kojom sam radio u Christie’su. Ali je relevantniji i dostupniji publici. Kolekcionarima objašnjavamo značaj posla, razgovaramo o cijenama i pomažemo pri kupovini. U Moskvi postoji oko 15-20 dobrih galerija koje prodaju radove mladih autora, ali da bi se njihov broj povećao potrebno je više kolekcionara. Naš zadatak je da doprinesemo formiranju tržišta savremene umetnosti kroz popularizaciju mladih umetnika.
Kako je američki mentalitet uticao na vas i vaš stav prema životu i karijeri?
Američki obrazovni sistem daje mnogo u pogledu samopouzdanja. Zato što vas od malih nogu uče da imate svoje „ja“ i da možete sve. Prvu godinu na univerzitetu sam studirao na Barnard koledžu, samo su djevojke. A feminističke ideje prisutne su u gotovo svim predavanjima.
A sada živite u Rusiji, koja na površini ostaje veoma patrijarhalna zemlja. Kako se vaša feministička pozadina tome prilagodila?
Kada sam stigao u Rusiju, nisam ni pomišljao da neću raditi! Smatram da je harmonija sa samim sobom veoma važna i da nemam svoj posao ne bi bilo harmonije. Svi moji američki prijatelji rade. Ni mala djeca nisu prepreka.
Ali ipak ste netipična heroina naše rubrike. Mnogi od nas su krenuli od nule, kada nije bilo novca i podrške. Vama je, koliko sam ja shvatio, ova situacija nepoznata?
Da, na sreću ne znam šta je to.
Dakle, novac nije vaša motivacija? Ako ne oni, šta onda?
Finansijski faktor nije glavna komponenta mog rada, iako mi je važno da je projekat komercijalno uspješan. Postoji još jedna motivacija – ovo je doprinos budućnosti, stati na početak nečeg novog i raditi sa umjetnošću koja će postati kulturna baština zemlje. Nadam se da će za 10-15 godina naši umjetnici zauzeti ponosna mjesta u muzejskim zbirkama, u zbirkama velikih fondova i u domovima značajnih kolekcionara. Ovo je glavna motivacija!
Na pozadini radova umjetnika Alekseja Buldakova, Aleksandra Povznera i Svetlane Šuvajeve.
Treba mi jako rame
Imate dvoje djece. Postavljam ovo pitanje svim ambicioznim djevojkama: da li je po vašem mišljenju moguće imati sve? I raditi, i biti majka bez tereta krivice? Mislim da nije.
I čini mi se da je to moguće. Ali nešto se mora dati – uvijek nešto zaostaje. Naravno, teško je pronaći balans.
Koja je vaša lična bilanca?
Trenutno su mi porodica i djeca broj jedan. Sport mi je takođe veoma važan – bavim se njime pet-šest puta nedeljno. Dva puta sedmično pedaliram na biciklu, dva puta radim funkcionalne vježbe sa trenažerom i dva puta radim pilates. Nedavno počeo plivati.
Kako prolazi tipičan dan kao vlasnika umetničkog biznisa?
Pa, danas mi je sasvim normalan dan. Ustajao sam u sedam ujutro, nahranio najstarijeg sina doručkom (ima šest godina). Sa osam je išla u školu. Onda sam se malo družio sa ćerkom, ona ima tri godine. U devet sam je odveo u baštu i otišao na trening. Tuš, put do kancelarije. U pravilu sam kod kuće u šest. Nekada sam imao više društvenog života. A sada imam posao, imam kuću, imam teretanu – i ne osjećam se kao da nešto propuštam. Naravno, trudim se da ne propustim velike izložbe u Moskvi ili, na primjer, Venecijansko bijenale.
Koje kvalitete cijenite kod muškarca?
Dobro pitanje. Prvo, pouzdanost. Vjerovatno zvuči kao kliše, ali važno mi je da imam snažno rame na koje se mogu osloniti. Ako imam neki problem i ne mogu da ga rešim, pozovem Sašu i problem će biti rešen. Volim alfa muškarce, jakog karaktera. Ponekad, naravno, malo patim zbog toga, jer idem po strani, a njegova odluka je zakon. Ali spreman sam to da trpim, jer je on vođa u našoj porodici. I moj tata je uvijek bio zadužen za nas. Takođe mi je veoma važno da muškarac bude atletski. Saša se, na primjer, bavi triatlonom, pa sam i ja s njim seo na bicikl – prošlog ljeta smo se vozili po planinama u Italiji. Važno je da se čovjek brine o sebi. I da imam ambicije – interesovanje za život, interesovanje za posao, da želim da rastem, da ima mnogo planova, da stalno nešto ključa.
O alfa mužjaku – ovdje bi se mnoge emancipovane Amerikanke trgnule. Kako se to uklapa u tvoj sjajan životopis?
Zajedno smo deset godina, i da me Saša nije podržao, ne bih imao ovaj životopis. Uvijek mi daje dobre savjete – i na poslu. A onda, veoma važna tačka u svakoj vezi je poštovanje.
Da li ste svesno želeli da se udate za Rusa?
Da, želeo sam da povežem svoj život sa ruskim. Ipak, naš humor, naš mentalitet – to se ne može prevesti na drugi jezik. Iako je i sam Sasha od 12 godina živio u inostranstvu, diplomirao je na Kembridžu, radio u Engleskoj, zatim u jednoj američkoj kompaniji.
Da li ste ikada morali da prevaziđete predrasude zbog svog tate?
Nikada nisam krio ko mi je otac. Ali skoro nikad ne pričam o tome. A svi koji me poznaju znaju da mi je malo ljudi pomoglo u životu. Naravno, glavna pomoć mi je bilo obrazovanje koje sam dobio.
Koja je najvrednija lekcija koju su vam dali roditelji, a posebno tata?
Samopouzdanje. Ja sam jedinac, i uvijek su mi govorili: moraš se osloniti na svoje snage, moraš postići… djevojka je izborna. Ali nikada se nisu tako ponašali prema meni. I moja ćerka raste i voleo bih da ima bolje obrazovanje – da se uvek može osloniti na svoje snage.
Ekaterina Vinokurova: dosije
Dob: 33 godine
Porodica: suprug Aleksandar, biznismen, dvoje dece
Obrazovanje: Columbia University, New York, dodiplomski; London School of Economics, MSc
Favorite gradova: Njujork, London, Barselona
Brand: Chanel, Stella McCartney, Celine, Nike, Zara
Kozmetika: japanske marke
Parfem: Killian
Dekoracije: Gaydamak Jewellery, Anita Ko, Nikos Koulis
Sat: Audemars Piguet
Kursevi u Muzeju savremene umetnosti Garaža
Sala za predavanja Puškinov muzej
Institut za probleme savremene umetnosti
Viša škola umjetničke prakse i muzejskih tehnologija, Fakultet istorije umetnosti Ruskog državnog univerziteta za humanističke nauke
Kursevi istorije umetnosti Aukcijska kuća Phillips
Foto: Ilya Vartanyan Stil i slike heroine: sve Chanel
Život nasljednika ruskih političara uvijek je zatvoren od znatiželjnih očiju debelim ekranom. Sami političari, iz očiglednih razloga, ne govore o svojim rođacima, ne daju nikakve komentare o njihovom životu i aktivnostima. Njihova djeca također nisu sklona iskrenim razgovorima sa novinarima. Ali Ekaterina Lavrova, ćerka ministra Sergeja Lavrova, ne krije se od znatiželjnih očiju i uspela je da sve zainteresovane za njenu osobu detaljno upozna sa detaljima njenih aktivnosti i privatnog života. Upravo o ovoj lijepoj i inteligentnoj ženi bit će riječi u današnjem članku.
Ekaterina Lavrova: biografija
Ekaterina Sergejevna ne krije da je otac uticao na njen život. Sergej Viktorovič Lavrov je popularan, utjecajan političar, njegova figura je prepoznatljiva ne samo u Rusiji, već iu cijelom svijetu. Prema nekim izvorima, Catherine je rođena u Sjedinjenim Državama, dok se prema drugima njena porodica preselila u Ameriku kada je djevojčica imala četiri godine, a njen otac je imenovan za izaslanika SSSR-a u UN-u, odnosno, bili su prisiljeni otići u Novi York za stalni boravak.
Lavrovljeva kćerka Ekaterina rođena je 1982. godine, a cijelo djetinjstvo i mladost provela je u Sjedinjenim Državama. Njena majka, po zanimanju filolog, nastavnica ruskog jezika i književnosti, pokušala je da svojoj kćeri usadi ljubav prema umjetnosti. Djevojka se bavila plesom i stekla je estetsko obrazovanje, posjećujući sve vrste izložbi, balet, operu, koncerte i muzeje, uključujući kolekciju suvremene umjetnosti Solomona Gugenheima. Dakle, roditelji su uspjeli da cijene lijepo i vječno.
Obrazovanje
Ekaterina Sergeevna Lavrova je studirala u školi Manhattan, nakon čega je ušla u Sergey Viktorovich Lavrov, kako se priseća Ekaterina, prema njoj se odnosila odgovorno.On je rekao da iako je jedinac, sve mora sama da postigne, preuzme inicijativu, mnogo uloži truda, steknite pristojno obrazovanje, da ne zavisite od roditelja. I Catherine se toga sjećala, stoga je odlično studirala, studirala političke nauke. Djevojčica se nije hvalila svojim porijeklom i shvatila je da to nije njena zasluga, već zasluga njenih roditelja, željela je da bude jednako uspješna kako bi se ponosila svojim uspjesima.
Muž
Nakon uspješnog diplomiranja na univerzitetu, Ekaterina Sergeevna Lavrova odlučila je postati majstor i otišla na praksu u London. Ova odluka se pokazala sudbonosnom za djevojku, jer je upravo u Londonu upoznala svog budućeg supruga Aleksandra Vinokurova, koji je sin čovjeka koji se nalazi na listi najvećih farmaceutskih magnata. Sada je Aleksandar Vinokurov veoma uticajna osoba: suvlasnik je investicione kompanije Marathon Group, a njegovom imovinom upravlja Marathon Pharm. Tako mladi biznismen posjeduje 30% dionica farmaceutskog preduzeća Bentus Laboratories, 75% Biocoma, ima kontrolni udio u SIA International (farmaceutska kompanija) i zajedno sa ocem upravlja farmaceutskom kompanijom Genfa.
Vjenčanje
Mladi su odlučili otići u Rusiju i tamo proslaviti svoj brak, pozivajući na proslavu ne samo rođake i prijatelje, već i utjecajne ljude. Proslava je održana 2008. godine na Vrapčevim brdima u Prijemnoj kući administracije predsjednika Ruske Federacije. Salu, u kojoj dugi niz godina vlada samo svečana atmosfera, dizajner Grigory Balzer je promijenio do neprepoznatljivosti i pretvorio je u pravu zimsku bajku.
Tokom svečane trpeze, mladencima je predstavljen romantični film, čija je radnja bila priča o poznanstvu para. Iznenađenje u obliku ovog videa pripremile su poznate ličnosti kao što su Boris Kofman (preduzetnik nekretninama u Londonu), Maria Baibakova (umjetnički kritičar) i Anna Anisimova – kćer poznatog milijardera Anisimova Vasilija.
Takođe na proslavi je kao gost bio prisutan Valerij Leontijev, koji nije samo pevač, već i dobar prijatelj porodice Vinokurov. Naravno, nije uspeo da sedi mirno, a na brojne molbe prisutnih izveo je svoje najsjajnije hitove. Sa Aleksandrom Vinokurovim, Katarininim verenikom, Valerij Leontjev je u duetu otpevao pesmu „Ne zaboravi me“, što je izazvalo okean aplauza publike.
Aktivnosti Lavrove
Sada je Ekaterina Sergeevna Lavrova državljanka Rusije i stalno živi u Moskvi. Uprkos mogućnosti da radi i razvija se u inostranstvu, više je volela svoju domovinu i odlučila da radi ovde. Uprkos svom glasnom prezimenu, kako u detinjstvu tako i nakon udaje, Ekaterina Sergejevna ga nije koristila, nije pribegla pomoći oca, svekra ili muža. Shvatila je da će morati raditi više od godinu dana da bi sama postigla neki uspjeh, ali je to učinila svjesno.
Deset godina je Ekaterina Lavrova radila za Christies, veliku, svjetski poznatu aukcijsku kompaniju. Tamo je uspjela doći do mjesta direktora, ali je ipak otišla kada se ukazala prilika da stekne vlastiti posao.
Firma Ekaterine Sergeevne Lavrove Smart Art bavi se promocijom i razvojem umjetničkih predmeta i posrednik je između kolekcionara i umjetnika. Žena se nada da će uskoro remek-djela ruskih majstora zauzeti svoja počasna mjesta u svjetskim muzejima i domovima velikih, cijenjenih kolekcionara.
Posao nije prepreka majčinstvu
Ekaterina Lavrova (Vinokurova) oduvijek je sanjala da će imati veliku i prijateljsku porodicu. 2010. godine u porodici je rođen prvorođeni Leonid. Otac je prvi ugledao bebu, a poznati dedovi su telefonom čestitali mladim roditeljima.
Sada par ima drugo dijete, a ovo je kćer. Ekaterina kaže da uspeva sve: da u potpunosti brine o deci i razvija svoj posao.
Porodicni zivot
Aleksandar Vinokurov i Ekaterina Lavrova nisu samo sretni roditelji, već i odličan bračni par. Oni su vršnjaci, imaju mnogo zajedničkih interesa. Ekaterina kaže da se oseća voljeno, muž je podržava u svemu, pokušava da pomogne. Ona u njemu voli smisao za ukus, stil, ljubaznost. Još jedan važan plus Aleksandra, koji je primetila Lavrova, je to što ne dozvoljava sebi da se opusti i redovno posećuje teretanu. Ekaterina kaže da voli atletske muškarce, a muž joj je idealan.
I sama Ekaterina Sergejevna u potpunosti odgovara svom mužu. Posjećuje pilates, bazen, teretanu. Zajedno supružnici idu u triatlon, vole ekstremne šetnje u prirodi, na primjer, planinarenje u planinama.
Kćerka ministra vanjskih poslova kaže da se nikada ne bi udala za stranca jer joj se ne sviđa njihov mentalitet. A činjenica da su Aleksandra upoznali slučajno je sudbina.
Ekaterina je zahvalna svom ocu što joj je ulio odlučnost i samopouzdanje. Žena tvrdi da su svi njeni uspjesi rezultat njegovog odgoja.
Sergej Lavrov, 66, ruski ministar vanjskih poslova jedan je od najpopularnijih ministara u zemlji. Kakav je lični život Sergeja Lavrova, šta se zna o njegovoj supruzi i kćeri?
Sergej Lavrov je rođen 21. marta 1950. godine. Poznato je da je otac Sergeja Lavrova bio Jermen iz Tbilisija. Prema nekim izvorima, nosio je prezime Kalantarov.
Majka Sergeja Lavrova radila je u Ministarstvu vanjske trgovine SSSR-a. Visina Sergeja Lavrova je 185 cm, težina 80 kg.
Sergej Viktorovič studirao je u školi po imenu V. Korolenko u gradu Noginsk, Moskovska oblast. I završio je moskovsku školu sa srebrnom medaljom, u kojoj je detaljno učio engleski jezik.
Godine 1972. Sergej Lavrov je diplomirao na Moskovskom državnom institutu za međunarodne odnose (ovo je MGIMO) Ministarstva vanjskih poslova SSSR-a. Lavrov govori tri jezika: francuski, engleski i singalski.
Lični život Sergeja Lavrova je stabilan i nije se promijenio 40 godina. Sergej Lavrov se oženio na trećoj godini, povezujući svoj život sa budućom profesoricom ruskog jezika i književnosti, Marijom.
„Odmah sam primetila Serjožu: zgodan, visok, snažno građen“, priseća se Marija Aleksandrovna. „A kada je na zabavama uzeo gitaru i piskao „pod Visockim“, devojke su poludele.“
Maria Lavrova je pratila svog supruga na svim njegovim putovanjima, počevši od prvog – četverogodišnjeg poslovnog putovanja u Šri Lanku. Nakon toga, tokom rada Lavrova kao stalnog predstavnika Ruske Federacije pri UN, vodila je biblioteku misije.
Njihova jedina ćerka, Katja Lavrova, rođena je u Njujorku, kada je Sergej Viktorovič radio u sovjetskoj stalnoj misiji pri UN. Završila je srednju školu na Menhetnu i Univerzitetu Kolumbija.
Nakon diplomiranja, djevojka je otišla na praksu u London. Tamo je Catherine upoznala sina farmaceutskog magnata, diplomiranog na Kembridžu, Aleksandra Vinokurova.
2008. su se vjenčali, a 2010. Katya je rodila sina. Sada je zet ministra na poziciji predsjednika holdinga Summa Group i član je upravnog odbora OJSC Novorossiysk Commercial Sea Port.
Sergej Viktorovič je veliki pušač. Braneći svoja prava, čak je stupio u sukob sa generalnim sekretarom UN-a Kofijem Annanom, koji je zabranio pušenje u sjedištu Organizacije. Lavrov je prigovorio da je naredba nezakonita jer Anan nije vlasnik zgrade.
Ruski ministar vanjskih poslova voli pisati poeziju i pjevati uz gitaru. Sergej Lavrov voli rafting. Predsjednik je Veslačkog slalomskog saveza zemlje.
Sergej Viktorovič Lavrov voli da igra fudbal. Navija za moskovsku ekipu „Spartak“.
A sada više o ćerki
Ekaterina Vinokurova, ćerka ruskog ministra spoljnih poslova Sergeja Lavrova, provela je čitavo detinjstvo u Njujorku, gde je njen otac deset godina predstavljao našu zemlju u UN. Već diplomirala na Univerzitetu Kolumbija, pored toga što je diplomirala na master programu u Londonu, Ekaterina se preselila u Moskvu, započela karijeru u umetnosti i danas je kodirektor ruskog ogranka aukcijske kuće Christies.
Kako je počela vaša strast za savremenom umetnošću?
Od djetinjstva. Rođen sam u porodici u kojoj se umjetnost oduvijek cijenila. Baka i majka su me često vodile na izložbe. A onda, ja sam odrastao u New Yorku, i postoji ogroman broj muzeja i izložbene aktivnosti su vrlo razvijene. Savremenom umetnošću na profesionalnom nivou počela se baviti sasvim slučajno. Kada sam se preselio u Moskvu, zajednički prijatelji su me upoznali sa osnivačem galerije Haunch of Venison, Harijem Blejnom, i on mi je ponudio posao. Iskreno sam priznao da malo znam o savremenoj umjetnosti i to samo sa nekoliko predmeta koje sam pohađao na fakultetu. Odgovorio je: „Ništa, ovo je takvo polje aktivnosti gdje se sve može naučiti usput.“ Pa sam se uključio. Prvo je tri godine radila u Haunch of Venison, predstavljajući galeriju u Rusiji, a zatim se preselila u Christies.
„Učenje dok ideš“ u slučaju savremene umetnosti je praktično neophodnost, jer takve discipline nema na ruskim univerzitetima.
I meni je jako žao što nisam jednom stekao specijalističko obrazovanje iz oblasti umjetnosti, a da mi se sada pruža takva prilika, svakako bih je iskoristio. Kada sam upisao fakultet, predmet „Istorija umetnosti“ mnogima je više ličio na hobi nego na osnovu za buduće profesionalne aktivnosti. Diplomirala sam politikologa, završila magistraturu na Fakultetu za međunarodne odnose, ali za mene je to bila prilika da produbim svoje znanje iz nekoliko humanitarnih predmeta. Da, zaista nema mnogo mjesta u Moskvi gdje možete dobiti obrazovanje koje je potrebno zapadnim aukcijskim kućama. Ali uz veliku želju, možete otići u uch:) u inostranstvo i završiti jednogodišnji kurs na temu klasične ili savremene umetnosti. Christies, na primjer, ima svoj obrazovni program, i to u različitim oblastima: nakit, savremena umjetnost, menadžment i još mnogo toga.
Ne samo da radite u oblasti savremene umetnosti, već je i sami sakupljate.
Da, prvi posao sam dobila 2007. godine. Njegov autor je umjetnik Pavel Pepperstein. Napisao je pismo Juriju Lužkovu i Valentini Matvijenko, koji su u to vrijeme bili gradonačelnici Moskve i Sankt Peterburga, s prijedlogom da se ova dva grada zadrže kao kulturni centri, a da se poslovni, politički i svi drugi presele van svojih granica. grad koji se zove Rusija. Pepperstein je napravio nekoliko slika povezanih s ovom idejom, od kojih sam jednu kupio. Tema mi je bila jako bliska, jer sam tada tek diplomirala 🙂 i počela se baviti umjetnošću, a Pavelov rad je spojio i politiku i umjetnost. Smatram ga jednim od glavnih u svojoj kolekciji, pogotovo jer je Pavel na kraju postao vrlo uspješan umjetnik: prošle godine je Tate čak kupio njegov rad. Generalno, mojom kolekcijom dominiraju ruski umjetnici: Grigorij Ostrecov, Sergej Sapožnikov, Miša Most. Nedavno se pojavilo nekoliko radova Amerikanaca, među kojima je i Daniel Lefcourt, koji sam poklonio nedavnoj izložbi „Očima kolekcionara“ u sklopu Cosmoscow-a. I prošle godine sam kupio fotografiju Philip-Lorca di Corsia. Dok su svi radovi smješteni u stanu. Iskusni prijatelji kolekcionari kažu da pravi kolekcionar postajete tek kada vam zidovi više nisu dovoljni i morate tražiti poseban prostor za skladištenje, pa ima čemu težiti.
Koje su glavne razlike u percepciji savremene umjetnosti u Rusiji i na Zapadu?
U Rusiji ljudi mnogo manje znaju o savremenoj umjetnosti, a sve strano doživljavaju s oprezom. Ova umjetnost uglavnom nije izgrađena na vizualnom dijelu, već na konceptu. Da biste to razumeli, morate ne samo da dođete i vidite, već i nešto pitate, nešto pročitate. Odrasli, a posebno muškarci, plaše se pokazati da nešto ne znaju, neugodno im je, a nepoznato ostaje strano. Sakupljanje na svjetskom nivou okončano je u Rusiji 1917. godine, a tek u posljednjih 20 godina ova tradicija je oživljena. Za sada nemamo muzeje na nivou MoMA i Tate, ali se stvarno nadam da će se nakon nekog vremena sigurno pojaviti. Velike nade polažem u privatne inicijative, jer će kupovina ovako velike kolekcije državu koštati ogroman iznos.
Postoji li strah da će se „oživljavanje tradicije“ pokazati kao moda za savremenu umjetnost, koja će uskoro jednostavno proći?
Umjetnost je više od mode. Postoje modni umjetnici koji su danas traženi, ali za pet godina ih se niko neće sjetiti. Ali umjetnost općenito je veliki dio naše kulture. Takve stvari ne mogu biti samo moderne. Ona je vječna, stoga je u nju potrebno ulagati snage, sredstva i, naravno, mora se proučavati.
Ko je glavna ciljna publika onih izložbi savremene umetnosti koje se danas organizuju u Rusiji?
Pored kolekcionara i profesionalaca, veliki broj ljudi, posebno mladih, zainteresovan je za savremenu umjetnost. To je ono što je relevantno i privlači pažnju javnosti. Što više ljudi saznaju o polju savremene umjetnosti, ona postaje popularnija. Ako govorimo o Christies-u, onda na svakoj izložbi koju organizujemo dva-tri dana rada mogu da pogledaju ne samo oni koji žele i mogu da ih kupe, već i studenti i ljudi koji su jednostavno zainteresovani za umetnost.
Koliko je za savremene umjetnike važno da imaju brend kao Jeff Koons ili Damien Hirst?
Svakako ne može svaki umjetnik imati takvo ime. Ja bih Kunsa i Hirsta svrstao u novi tip ljudi od umetnosti koji kombinuju talente umetnika, menadžera i biznismena. Koons je, prije nego što je postao umjetnik, radio na Wall Streetu, ali nemaju svi umjetnici takvu pozadinu, pa je rad galerista od velikog značaja. Vlasnik galerije mora da vodi računa o obrazovanju svojih umetnika, ako su mladi, da obezbedi finansijski, da ih vodi na sajmove, što je prilično teško: doći do Art Bazela ili Friza vredi mnogo truda. I evo još jedne razlike u odnosu na Zapad: imamo sličan sistem interakcije između galerija i umjetnika praktički nema. U Americi postoje desetine hiljada galerija koje su zauzete promocijom umetnika, u Rusiji ih ima na desetine.
Lični životi šefova država, poznatih političara i „partijskih Cezara“ uvijek su bili sigurno skriveni od znatiželjnih očiju. „Moćnici“, iz očiglednih razloga, nikada nisu pričali o svojim najmilijima, nisu davali nikakva objašnjenja ili komentare. Njihova djeca i unuci uvijek su bili iza paravana društvenih peripetija.
Ekaterina Lavrova, kćerka poznatog ruskog diplomate, ministra vanjskih poslova Rusije, možda je izuzetak u ovoj političkoj konstelaciji tajni. Prvi put je progovorila o tome kakva je osoba njen otac – Lavrov Sergej Viktorovič.
Autobiografske bilješke
Ekaterina Lavrova je rođena u Sjedinjenim Američkim Državama, tamo je provela djetinjstvo i mladost. To se objašnjava činjenicom da je njen otac 1982. godine imenovan za opunomoćenog predstavnika SSSR-a pri Ujedinjenim nacijama, pa je bio prisiljen otići u New York na stalni boravak.
Ekaterinina majka, Marija Aleksandrovna, filolog po obrazovanju, čitavog se života trudila da privuče ćerku ljubav prema umetnosti. Catherine je dobila briljantan odgoj; studirao je u koreografskom studiju, posjećivao izložbe, muzeje, operu i balet.
Obrazovanje
Ekaterina Sergeevna studirala je u školi na Menhetnu, nakon čega je ušla na Univerzitet Kolumbija. Sam Sergej Viktorovič, kako napominje njegova ćerka, uvek je bio veoma odgovoran za obrazovanje svoje ćerke.
„Iako sam bila jedino dete u porodici, sve sam morala sama da postignem, da ne bih zavisila od roditelja, tako su me učili“, kaže Ekaterina, „pa sam vredno učila“.
Brak
Nakon što je diplomirala na Univerzitetu Kolumbija, Catherine odlazi u Englesku, odlučujući da postane magistar. U Londonu upoznaje Aleksandra Vinokurova, svog budućeg muža. Sam Aleksandar dolazi iz veoma uticajne porodice medijskih tajkuna u farmaceutskoj industriji. Danas je suprug Ekaterine Lavrove suvlasnik kompanije Marathon Group.
Prezime Katarine u braku je Vinokurova Foto: podarilove.ru/drustvene mreze
Nakon što su se okupili da legalizuju svoju vezu, Katarina i Aleksandar otišli su u Rusiju da proslave svoj brak.
Proslava je održana u Domu za prijem pod upravom predsjednika Ruske Federacije.
Mladence je čekalo iznenađenje: romantičan video o njihovom poznanstvu.
Vjenčanju su prisustvovali eminentni gosti kao što su: pjevač Valery Leontiev, istoričarka umjetnosti Maria Baibakova i drugi.
Aktivnosti Ekaterine Sergejevne
Foto: podarilove.ru/drustvene mreze Danas je Ekaterina državljanka Ruske Federacije, stalno živi i radi u Moskvi. Uprkos svom privilegovanom društvenom položaju, Catherine se trudi da to nikada ne iskoristi, radije ne pribjegava pomoći oca ili muža.
Lavrova je deset godina radila u velikoj globalnoj kompaniji „Cristies“, koja se bavi javnim aukcijama; u njoj je uspjela da dođe do direktorske pozicije, ali je ubrzo napustila ovu poziciju kada se ukazala prilika da otvori vlastiti posao u oblasti promocije i razvoja umjetnosti. Katarinina firma se bavi posredničkim aktivnostima između umetnika i kolekcionara.
Poslovni i porodični život
Foto: podarilove.ru/drustvene mreze
Catherine je oduvijek željela da ima veliku porodicu. Godine 2010. rođen joj je dugo očekivani prvorođeni sin Leonid. Sada, na radost srećnih roditelja, par ima ćerku.
Aleksandar i Katarina su istih godina, tako da imaju dosta zajedničkih interesovanja. Ekaterina kaže da se oseća zaštićeno i voljeno, da je muž podržava u svim nastojanjima.
Porodica Vinokurov vodi zdrav način života: Ekaterina i njen suprug redovno posećuju bazen i teretanu, vole triatlon i vole da putuju u planine.
Lavrova je priznala da se nikada ne bi mogla udati za stranca, jer joj se ne sviđa njihov svjetonazor; stoga ona sastanak sa Aleksandrom Vinokurovim naziva svojom sudbinom.
Općenito, Ekaterina Sergeevna je zahvalna svom ocu na činjenici da joj je od ranog djetinjstva mogao uliti samopouzdanje i priliku da njeguje snagu volje.
Koji grad kćerka ministra vanjskih poslova Ruske Federacije smatra svojom domovinom? Gdje živi kćerka Sergeja Lavrova? Je li istina da Ekaterina Vinokurova živi sa suprugom i dvoje djece u običnom moskovskom stanu? Postoji li fotografija ili video njenog doma na internetu?
Život u Njujorku i Londonu
Ministar vanjskih poslova Sergej Lavrov je briljantan političar. O njegovom uspjehu na profesionalnom planu svjedoči i činjenica da je na funkciji ministra vanjskih poslova od marta 2004. godine, odnosno punih 15 godina.
U emisiji Comedy Club o Sergeju Lavrovu, stand-up komičar Ruslan Beli se čak našalio da bi ministar vanjskih poslova bio idealan otac za njegovo nerođeno dijete.
U riječima rezidenta Komedije, kao i u svakoj šali, ima istine. Sergej Lavrov je zaista dobar otac. Njegova jedina kćerka, Ekaterina Lavrova, koja je nakon udaje promijenila prezime u Vinokurov, često se drži kao primjer drugoj djeci ruskih zvaničnika.
Ekaterina Lavrova je rođena 1982. godine u Njujorku, gde je od 1981. do 1992. godine njen otac radio u misiji SSSR-a pri UN. Naravno, djevojka rođena u SAD-u ima američko državljanstvo, za šta se često okrivljuje njen otac.
Djevojčica je išla u školu na Menhetnu, nakon čega je upisala Univerzitet Kolumbija sa diplomom političkih nauka. Zatim je Ekaterina magistrirala na Ekonomskoj školi u Londonu, gde je upoznala svog budućeg supruga Aleksandra Vinokurova, koji je takođe studirao u Londonu.
Nakon diplomiranja, Ekaterina Lavrova se vratila u Rusiju na stalni boravak, iako je bez problema mogla ostati u New Yorku ili Londonu. Nivo obrazovanja omogućava djevojčici da sama radi u bilo kojem od ovih gradova, bez podrške svog oca.
Kako je sama Ekaterina više puta rekla u intervjuu, vratila se u Rusiju sa 23 godine, odnosno 2005. godine. Ispostavilo se da se djevojka preselila u domovinu nekoliko mjeseci nakon imenovanja njenog oca za ministra vanjskih poslova Rusije.
Tako da je vjerovatno da je njen povratak povezan s novom pozicijom oca (na primjer, on bi se iz raznih razloga mogao bojati za sigurnost svoje kćeri).
U Rusiji se Ekaterina udala 2008. godine, promijenivši prezime u Vinokurov. Poznato je da je devojčin suprug Aleksandar Vinokurov sin velikog biznismena.
Trenutno je Aleksandar top menadžer kompanija kao što su TPG Capital, Morgan Stanley, Summa i A1, kao i suvlasnik investicione kompanije Marathon Group specijalizovane za farmaceutske proizvode.
Ekaterina i Aleksandar imaju dvoje dece: Leonida, rođenog 2010. godine, i devojčicu čije ime i datum rođenja još nisu prepoznali ni najrevnosniji paparaci.
Stan u Moskvi
Godine 2015. Sergej Lavrov uspio je zaokupiti maštu novinara rekavši na konferenciji za novinare da njegova kćerka živi u Moskvi. Ministar spoljnih poslova je precizirao da su Ekaterina i njen suprug „ne tako davno kupili stan u očekivanju da će imati još dece“.
Pošto je do tada kćerka ministra vanjskih poslova već imala dvoje djece, onda je po svoj prilici riječ o velikom porodičnom stanu, dizajniranom da primi značajan broj ljudi.
Preciznijih podataka o mjestu stanovanja djevojčice nema. Isto tako, nema fotografija vile Sergeja Lavrova na Rubljovki, iako se zna da on ima kuću u naselju Gorki-8.
Sasvim je moguće da ministrova ćerka jedina može provoditi dosta vremena u njegovom prigradskom stanu. Uostalom, i sam Sergej Lavrov stalno živi u centru Moskve, u blizini Kremlja, u stanu koji mu je dala država (njegova adresa: švedska slijepa ulica, 3).
FELJTON.rs U SRBIJI NEMAMO KONKURENCIJU! FELJTON.rs najcitanije novine u Srbiji..
Posaljite nam vase snimke u DM a mi cemo ih odmah objaviti anonimno.
Pošaljite nam vest, fotografiju ili snimak na feljton.rs@gmail.com
HIT VESTI……
Nastavak suđenja Novosađaninu jer je ubio provalnika u kući na Salajci! Tuzioc napravio kobnu gresku..
NE PROPUSTITE…
SLEDECA VEST…
….
SRPSKI STOMATOLOG NUDI NAGRADU OD 50.000 EVRA! građani ce biti BOGATO nagrađeni ukoliko KACE I DELE OVU VEST PO SVOJIM DRUSTVENIM MREZAMA
POSTANITE NAS NOVINAR…
Ako imate informaciju koju treba da zna celokupna srpska javnost, ako imate bilo kakav problem, a policija ili bilo koji drzavni organ nece da vam pomogne, na pravom ste mestu! Ako imate fotografiju koju mora da vidi Srbija, ne gubite vreme! Pošaljite nam vest koju ćemo mi, ako za to ima potrebe, i dodatno proveriti. A potom čitajte u feljtonu ili na portalu feljton.rs.
Za naše najvrednije insajdere pripremili smo brojne poklone iznenađenja i vredne nagrade.
pisite nam
feljton.rs@gmail.com
Pratite nas na društvenim mrežama
https://www.instagram.com/feljton.rs/
https://www.facebook.com/feljton.rs
(FELJTON.rs/podarilove.ru)
Ako smatrate da je na našem sajtu vaše autorsko pravo nečim prekršeno, molimo da o tome obavestite admina, navedete link ka spornom sadržaju, kao i dokaz da ste vi nosilac autorskog prava. Po dogovoru, ili ćemo sporni sadržaj ukloniti ili potpisati vas kao autora i navesti link ka originalu. feljton.rs@gmail.com
Svaka objavljena vest sa fotografijom, na FELJTON.rs je vec bila javna vest..
Ukoliko smatrate da sadržaj objavljen na našim komunikacijskim kanalima krši vaše autorsko, lično ili drugo pravo ili interes, možete zahtijevati objavu odgovora ili ispravke. Slučaj će biti u najkraćem roku razmotren, a sporni sadržaji biće uklonjeni ili ispravljeni odmah po eventualnom ustanovljavanju istinitosti sadržaja žalbe. Sve pritužbe kao i prigovore možete slati na e-mail adresu feljton.rs@gmail.com Materijal poslat na ovu e-mail adresu će se smatrati pravovaljanim.
Izvor: podarilove.ru / Foto: podarilove.ru / drustvene mreze /
