Izvor: FELJTON.rs Objavljeno: 24. 09. 2025.
U govoru koji je odjeknuo širom sveta, predsednik Srbije Aleksandar Vučić obratio se Generalnoj skupštini Ujedinjenih nacija. Umesto uobičajenih diplomatskih fraza, Vučić je održao moćan govor, kritikujući geopolitičke podele, selektivnu pravdu i dvostruke standarde. U centru pažnje bila je njegova ponuda da Beograd postane mesto dijaloga za sve sukobe, ali pravi šok nastao je kada je otvoreno progovorio o manipulaciji i „vladarima iz senke“, postavljajući Srbiju kao most, a ne kao tampon-zonu u globalnom haosu.

Printscreen/Instagram/buducnostsrbijeav
Pozadina: Hrabra retorika u podeljenom svetu
Na 80. godišnjem zasedanju GS UN, koje je okupilo više od 150 šefova država i vlada, predsednik Srbije je jasno poručio da UN ne bi trebalo da budu „pozornica na kojoj se veliki bore, dok male zemlje zadržavaju dah“. On je hrabro istakao da se zemlje Globalnog juga tretiraju kao „šahovske figure“, a Srbija, kao njihov predstavnik, ima dužnost da „vidi najjasnije, jer istovremeno vidi i Istok i Zapad“.
U govoru je jasno naglasio ključne principe srpske spoljne politike: poštovanje suvereniteta, teritorijalnog integriteta i veru u dijalog. Kao dokaz za ovu viziju, ponudio je Beograd kao neutralno mesto za rešavanje globalnih sukoba, obećavajući „najbolje moguće gostoprimstvo i potpunu bezbednost za učesnike“. Međutim, usred ove miroljubive poruke, usledila je brutalna iskrenost.
Vučić se osvrnuo na brutalnu agresiju NATO-a 1999. godine, ističući da je tim činom otvorena „Pandorina kutija“ i da su stvoreni opasni presedani. Ovakva retorika, koja se retko čuje u holovima UN, bila je direktan odgovor na kritike i pritiske sa kojima se Srbija suočava.
Mreža korupcije i laži na Višem sudu u Novom Sadu: Predsednica suda Tijana Jakovljević pod udarom krivične prijave!
Psihološka analiza: Potez kojim se osvaja moralni kapital
Zašto je predsednik Vučić odabrao ovako oštar i nekonvencionalan ton? Psihološki motiv je jasan: on je namerno odbacio ulogu pasivnog posmatrača i pozicionirao se kao lider koji se ne plaši da progovori o surovim istinama. Njegov govor je osmišljen da izazove i šokira, da skrene pažnju sa uobičajenih diplomatskih protokola na suštinske probleme.
Govoreći o „bolesnom izražavanju radosti“ zbog smrti nedužnog čoveka i kritikujući medijsku manipulaciju, Vučić je apelovao na emocije i moralne vrednosti. Isticanjem slučaja Charlieja K. i medijskog pristupa novinara Jimmyja K., on je direktno udario na „vladare iz senke“ i elitu, koristeći jezik koji rezonuje sa običnim ljudima širom sveta koji osećaju nepoverenje prema medijima i politici. Ovo je bio psihološki potez kojim se Srbija, kao mala zemlja, uzdigla iznad ostalih i preuzela ulogu moralnog arbitra.
Etička dilema i političke posledice
Javni interes u ovom slučaju je ogroman. Govor postavlja etičku dilemu pred međunarodnu zajednicu: da li su univerzalni principi, poput teritorijalnog integriteta, zaista univerzalni, ili se primenjuju selektivno? Vučićev apel da se na Kosovo i Metohiju, koje je „kolevka duhovnosti i vekovnog postojanja“, primeni međunarodno pravo, stavlja svetske sile na test.
Očekivane političke posledice su višestruke. Iako nema neposrednih sudskih postupaka, govor će verovatno izazvati oštre reakcije onih koje je direktno prozvao. Istovremeno, Vučićev potez učvršćuje poziciju Srbije kao nezavisne i suverene zemlje koja donosi svoje odluke. Njegov govor može da bude i poziv na akciju, ne samo za Srbiju, već i za sve one „figure na šahovskoj tabli“ koje se bore za pravo na samostalnost.
✅ NAPOMENA:
Svi tekstovi objavljeni na portalu FELJTON.rs su autorsko delo i isključiva svojina redakcije i autora. Sadržaj objavljen na portalu FELJTON.rs može se slobodno preuzimati i objavljivati, uz obavezno navođenje izvora i postavljanje direktnog, aktivnog linka koji vodi ka originalnom tekstu na sajtu FELJTON.rs. U suprotnom, primenjuju se dole navedene striktne mere zaštite autorskih prava. Zabranjeno je svako neovlašćeno kopiranje, preuzimanje i objavljivanje tekstova bez pismene saglasnosti redakcije. U skladu sa Zakonom o autorskim i srodnim pravima Republike Srbije, svako neovlašćeno korišćenje sadržaja portala podleže zakonskoj odgovornosti. Izuzetak su zvanične izjave, saopštenja i javni dokumenti, koji se mogu preuzimati uz obavezno navođenje izvora.
ODRICANJE OD ODGOVORNOSTI:
Mišljenja izneta u komentarima, kolumnama i autorskim tekstovima su lični stavovi autora i ne odražavaju nužno uredničku politiku portala FELJTON.rs. Portal FELJTON.rs ne preuzima odgovornost za sadržaj komentara posetilaca. Za sve sporove nadležan je Sud u Novom Sadu.

https://feljton.rs/knjiga/knjiga.html?utm_source=popup
OPASNOST KNJIGE „SUDSKI KRIMINAL: GLAS IZ PRITVORA“
🔥 „Pet stotina pedeset dana pritvora i sedam godina suđenja. Sedam godina maltretiranja, laži i skrivanja dokaza i saučesnika. Mislili ste da sam vaša žrtva – a postao sam vaša noćna mora. Vi ste ološ u mantijama, pacovi u sudnicama, trgovci tuđim životima. Sad slušajte: ja sam kazna koju ste sami stvorili. Vaše vreme je završeno. Vaša imena smrde u knjizi koju ne možete da spalite. Ta knjiga je ‘Sudski kriminal: Glas iz pritvora’ – ekser u kovčeg korumpiranog pravosuđa Novog Sada.“ 🔥
Knjiga „Sudski kriminal: Glas iz pritvora“ je ocenjena kao „opasna“ ne zbog reči samih po sebi, već zbog posledica koje te reči mogu izazvati. Ona pogađa u srž sistema i otvara pitanje odgovornosti pojedinaca, autora i samog pravosuđa.
1. Ugroženi su imenovani akteri
Za razliku od mnogih dela o korupciji, ova knjiga imenuje konkretne osobe i iznosi direktne optužbe:
- Tužilac Vidak Daković – optužen da je svesno iznosio lažne tvrdnje i prikrivao dokaze.
- Sudije Vladimir Pecovski i Nataša Vojnović – označeni kao akteri teških krivičnih dela: zloupotreba službenog položaja, falsifikovanje isprava i uništavanje dokaza.
Leave a Reply