Izvor: FELJTON.rs Objavljeno: 15. 10. 2025.
DRAMA DEVOJČICE EMILIJE I HEROJSKA REAKCIJA KOJA TREBA DA ZABRINE CELO DRUŠTVO

Foto: FELJTON.rs
SAD/Balkan, Socijalni Slučajevi – Vozač školskog autobusa, Džon M., sa petnaest godina iskustva, suočio se sa misterijom devojčice Emilije, koja je svakog jutra u tišini plakala. Misterija je razrešena kada je na njenom sedištu pronašao zgužvani papirić sa samo jednom rečenicom: „Ne želim da idem kući.“ Oštar predosećaj Džona M. pokrenuo je lavinu koja je razotkrila višenedeljno nasilje i strah u Emilijinom domu. Njegova odluka da odmah reaguje, umesto da ignoriše potresnu poruku, nije samo herojstvo pojedinca, već i alarm za javni interes – koliko dece svakodnevno ćuti o nasilju, a njihovi vapaji ostaju neprimećeni?
Detaljna Pozadina: Tihi Krici i Papirna Poruka Očajnika
- Misterija Plakanja: Dve nedelje vozač Džon M. posmatrao je malu Emiliju kako sedi sama, ćuti i briše suze nakon izlaska iz autobusa. Njen tihi krik je bio dramatičan element koji je iskusni vozač prepoznao kao znak nevolje.
- Ključni Dokaz: Kritični trenutak desio se jednog četvrtka kada je Džon M., pregledajući autobus, našao papirić u njenom sedištu, uguran između jastuka i metalnog okvira. Poruka, ispisana dečijim, krivim rukopisom, nosila je svu težinu njenog očaja: „Ne želim da idem kući.“
- Motiv Priznanja: Sama činjenica da je dete svesno rizikovalo i ostavilo pisani trag na mestu koje se čini sigurnim (školski autobus) ukazuje na ekstremni psihološki pritisak i očajnički pokušaj komunikacije. Emilija je, bez reči, izabrala Džona M. za svog jedinog spasioca.
Analiza Psiholoških/Socijalnih Motiva: Ciklus Nasilja i Strah Od Noći
- Psihološki Motiv Emilije (Beznađe i Apel): Devojčica je bila motivisana strahom i beznađem. Njen svedočenje o tome da očuh često viče i lomi stvari stvara sliku hronične nestabilnosti i psihološkog terora. Njen strah od mraka i neizvesnosti oko očuhovog raspoloženja je klasičan simptom života u ciklusu nasilja. Njena ceduljica je bio poslednji apel pre nego što strah potpuno parališe.
- Socijalni Motiv (Sindrom Ćutanja): Ovaj slučaj je dramatičan primer socijalnog motiva ćutanja – deca se plaše da progovore iz lojalnosti prema roditelju, straha od osvete, ili uverenja da im niko neće verovati. Emilijina majka je, kako se ispostavilo, nesvesno ignorisala stepen kćerkinog straha, što je takođe čest socijalni problem u disfunkcionalnim porodicama.
- Perspektiva Heroja Džona M.: Džon M. je kao profesionalac uočio abnormalnost, ali je tek papirić prebacio situaciju iz domena sumnje u domen hitne akcije. Njegovo moralno poštenje i odluka da istog trena pozove direktora, govore o ispravnoj etičkoj reakciji i građanskoj hrabrosti.
Javni Interes i Etička Dilema: Nevidljivo Nasilje i Sistemski Propusti
- Javni Interes (Zaštita Deteata): Najviši javni interes je zaštita dece od nasilja u porodici. Ovaj slučaj dramatično naglašava potrebu za boljim sistemima za prepoznavanje rizika – da li socijalni radnici i školski psiholozi dovoljno prate ovakve signale (poput jutarnjeg plakanja) koje profesionalci poput vozača uočavaju.
- Etička Dilema (Prekršaj Privatnosti vs. Spasavanje Života): Džon M. je tehnički prekršio privatnost devojčice čitajući njenu poruku, ali je to uradio u svrhu spasavanja njenog blagostanja. Etički, obaveza zaštite deteta u ovom slučaju u potpunosti nadilazi brigu o privatnosti. Njegova akcija je primer moralne obaveze koja se stavlja iznad formalnih procedura.
Potencijalne Sudske Posledice: Krivična Odgovornost Očuhova
- Krivično Delo: Ukoliko je Emilijino svedočenje o vikanju i lomljenju stvari tačno, očuh bi mogao biti suočen sa krivičnom odgovornošću za Nasilje u porodici i/ili Zlostavljanje i zanemarivanje deteta, zavisno od jurisdikcije.
- Socijalne Mere: Centar za socijalni rad (u Srbiji, Centar za socijalni rad) je sproveo privremenu meru (izmeštanje deteta kod tetke) dok se situacija ne reši. Sud će odlučivati o daljem starateljstvu i eventualnim trajnim merama zabrane prilaska ili obaveznog lečenja/savetovanja za nasilnog partnera.
- Novi Početak: Srećan kraj priče je u tome što je Emilija ponovo u autobusu, smeje se i sedi bliže Džonu M., dok je njena majka dobrovoljno napustila nasilnika, pokazujući da je žrtva nasilja (majka) shvatila ozbiljnost situacije i preuzela kontrolu.
✅ NAPOMENA:
Svi tekstovi objavljeni na portalu FELJTON.rs su autorsko delo i isključiva svojina redakcije i autora. Sadržaj objavljen na portalu FELJTON.rs može se slobodno preuzimati i objavljivati, uz obavezno navođenje izvora i postavljanje direktnog, aktivnog linka koji vodi ka originalnom tekstu na sajtu FELJTON.rs. U suprotnom, primenjuju se dole navedene striktne mere zaštite autorskih prava. Zabranjeno je svako neovlašćeno kopiranje, preuzimanje i objavljivanje tekstova bez pismene saglasnosti redakcije. U skladu sa Zakonom o autorskim i srodnim pravima Republike Srbije, svako neovlašćeno korišćenje sadržaja portala podleže zakonskoj odgovornosti. Izuzetak su zvanične izjave, saopštenja i javni dokumenti, koji se mogu preuzimati uz obavezno navođenje izvora.
ODRICANJE OD ODGOVORNOSTI:
Mišljenja izneta u komentarima, kolumnama i autorskim tekstovima su lični stavovi autora i ne odražavaju nužno uredničku politiku portala FELJTON.rs. Portal FELJTON.rs ne preuzima odgovornost za sadržaj komentara posetilaca. Za sve sporove nadležan je Sud u Novom Sadu.










https://feljton.rs/knjiga/knjiga.html?utm_source=popup
OPASNOST KNJIGE „SUDSKI KRIMINAL: GLAS IZ PRITVORA“
🔥 „Pet stotina pedeset dana pritvora i sedam godina suđenja. Sedam godina maltretiranja, laži i skrivanja dokaza i saučesnika. Mislili ste da sam vaša žrtva – a postao sam vaša noćna mora. Vi ste ološ u mantijama, pacovi u sudnicama, trgovci tuđim životima. Sad slušajte: ja sam kazna koju ste sami stvorili. Vaše vreme je završeno. Vaša imena smrde u knjizi koju ne možete da spalite. Ta knjiga je ‘Sudski kriminal: Glas iz pritvora’ – ekser u kovčeg korumpiranog pravosuđa Novog Sada.“ 🔥
Knjiga „Sudski kriminal: Glas iz pritvora“ je ocenjena kao „opasna“ ne zbog reči samih po sebi, već zbog posledica koje te reči mogu izazvati. Ona pogađa u srž sistema i otvara pitanje odgovornosti pojedinaca, autora i samog pravosuđa.
1. Ugroženi su imenovani akteri
Za razliku od mnogih dela o korupciji, ova knjiga imenuje konkretne osobe i iznosi direktne optužbe:
- Tužilac Vidak Daković – optužen da je svesno iznosio lažne tvrdnje i prikrivao dokaze.
- Sudije Vladimir Pecovski i Nataša Vojnović – označeni kao akteri teških krivičnih dela: zloupotreba službenog položaja, falsifikovanje isprava i uništavanje dokaza.
- Advokati, veštaci i ostali ucesnici u lopovluku i kriminalnim radnjama.
Leave a Reply