Izvor: FELJTON.rs Objavljeno: 06.09.2025.
LOV NA RANJIVOSTI: Kako hakeri biraju svoje žrtve i šta čini tvoju digitalnu kuću nesigurnom?

(Foto: matankic, licenca: CC BY-SA 4.0)
ŽRTVE SE BIRAJU: Detaljna analiza mračnih motiva hakera
U svetu sajber kriminala, slučajnost ne postoji. Hakeri i tvorci štetnih softvera ne napadaju nasumično, već ciljano i sistematski. Postoje tri ključna kriterijuma koja svaki operativni sistem ili aplikacija moraju da ispune kako bi postali atraktivna meta: široka primena, detaljna dokumentacija i postojanje ranjivosti.
- Popularnost kao prokletstvo: Prvi i najvažniji faktor je masovnost. Sistem mora biti široko rasprostranjen da bi se hakerima isplatilo da ulože trud u pisanje malicioznog softvera. Zbog toga su Windows i Linux glavni ciljevi, s obzirom na njihov veliki tržišni udeo. S druge strane, operativni sistemi sa manjim brojem korisnika su za sada relativno sigurni.
- Dokumentacija kao oružje: Detaljan opis programa, namijenjen legalnim programerima, istovremeno služi i hakerima. Javna dokumentacija o arhitekturi, uslugama i pravilima pisanja kompatibilnih programa postaje mapa za sajber napade. Primer Symbian i Windows CE virusa iz 2004. godine pokazuje kako se štetni softver pojavio ubrzo nakon objavljivanja tehničke dokumentacije.
- Ranjivost kao slabost: Bezbednost je uvek kompromis. Nijedan široko dostupan sistem ne može biti istinski zaštićen, jer bi to blokiralo ne samo maliciozne, već i korisne programe. Hakeri koriste ove inherentne slabosti.
Mreža korupcije i laži na Višem sudu u Novom Sadu: Predsednica suda Tijana Jakovljević pod udarom krivične prijave!
PSIHOLOŠKA POZADINA I SUDSKE POSLEDICE: Lovci na greške
Psihološki motiv hakera je složen. Pored finansijske koristi, tu su i želja za moći, dokazivanje superiornosti, ali i čista znatiželja. Za njih, operativni sistem nije samo alat, već digitalna tvrđava čije slabosti treba razotkriti. Otkrivanje ranjivosti i pisanje štetnog softvera pruža im osećaj kontrole i moći nad milionskim populacijama korisnika.
Ukoliko dođe do uspešnog napada, sudske posledice su ozbiljne. Krivični zakon propisuje visoke kazne za računarske prevare, krađu identiteta i uništavanje podataka. Potencijalni sudski postupci bi se mogli voditi kako protiv individualnih hakera, tako i protiv kompanija koje ne obezbede adekvatnu zaštitu, ukoliko se dokaže da su namerno ili nenamerno ugrozile sigurnost svojih korisnika.
ETIČKA DILEMA I JAVNI INTERES: Ko je odgovoran?
Ovaj problem postavlja jasnu etičku dilemu: ko je odgovoran za digitalnu sigurnost? Da li je to isključivo korisnik, koji bi trebalo da bude svestan rizika, ili je to proizvođač, koji bi trebalo da stvori neprobojan sistem? Javni interes zahteva transparentnost. Korisnici bi trebalo da budu svesni da, ma koliko im se činilo da su zaštićeni, nijedan sistem nije savršen. S druge strane, kompanije moraju da preuzmu odgovornost i stvore sisteme koji su što sigurniji. Java uređaji koji koriste „sandbox“ mod su primer kako se sistem može približiti idealnoj sigurnosti. Oni izoluju aplikacije, čineći ih manje ranjivim na spoljašnje pretnje. To pokazuje da je sigurnost moguća, ali zahteva svestan napor i ulaganje.
Ovaj incident je samo još jedan dokaz da je rat u sajber prostoru stalna i nevidljiva borba. Sa sve većim brojem uređaja i aplikacija koje koristimo, rizik raste. Jedini način da se zaštitimo je da budemo informisani i da razumemo logiku neprijatelja.
✅ NAPOMENA:
Svi tekstovi objavljeni na portalu FELJTON.rs su autorsko delo i isključiva svojina redakcije i autora. Sadržaj objavljen na portalu FELJTON.rs može se slobodno preuzimati i objavljivati, uz obavezno navođenje izvora i postavljanje direktnog, aktivnog linka koji vodi ka originalnom tekstu na sajtu FELJTON.rs. U suprotnom, primenjuju se dole navedene striktne mere zaštite autorskih prava. Zabranjeno je svako neovlašćeno kopiranje, preuzimanje i objavljivanje tekstova bez pismene saglasnosti redakcije. U skladu sa Zakonom o autorskim i srodnim pravima Republike Srbije, svako neovlašćeno korišćenje sadržaja portala podleže zakonskoj odgovornosti. Izuzetak su zvanične izjave, saopštenja i javni dokumenti, koji se mogu preuzimati uz obavezno navođenje izvora. ODRICANJE OD ODGOVORNOSTI:
Mišljenja izneta u komentarima, kolumnama i autorskim tekstovima su lični stavovi autora i ne odražavaju nužno uredničku politiku portala FELJTON.rs. Portal FELJTON.rs ne preuzima odgovornost za sadržaj komentara posetilaca. Za sve sporove nadležan je Sud u Novom Sadu.

https://feljton.rs/knjiga/knjiga.html?utm_source=popup
OPASNOST KNJIGE „SUDSKI KRIMINAL: GLAS IZ PRITVORA“
Knjiga „Sudski kriminal: Glas iz pritvora“ je ocenjena kao „opasna“ ne zbog reči samih po sebi, već zbog posledica koje te reči mogu izazvati. Ona pogađa u srž sistema i otvara pitanje odgovornosti pojedinaca, autora i samog pravosuđa.
1. Ugroženi su imenovani akteri
Za razliku od mnogih dela o korupciji, ova knjiga imenuje konkretne osobe i iznosi direktne optužbe:
- Tužilac Vidak Daković – optužen da je svesno iznosio lažne tvrdnje i prikrivao dokaze.
- Sudije Vladimir Pecovski i Nataša Vojnović – označeni kao akteri teških krivičnih dela: zloupotreba službenog položaja, falsifikovanje isprava i uništavanje dokaza.
Leave a Reply