Izvor: FELJTON.rs Objavljeno: 01. 10. 2025.
Kalemegdan, srce Beograda i najvažnija turistička atrakcija, postao je „sezona lova“ za organizovane bande džeparoša, a turistički vodiči upozoravaju da su napadi svakodnevna pojava od marta do oktobra. Iako su lica i modus operandi kradljivaca poznati, državne institucije – od Policije preko Tužilaštva do Suda – ostaju pasivne. Dramatičan snimak sukoba džeparoša sa turističkim vodičem Aleksandrom J. (koji je eskalirao pretnjama i bacanjem kamena) konačno je skrenuo pažnju, ali zvaničnici i dalje nemaju rešenje. Glavno pitanje je: Zašto pravosudni sistem svesno kreira ambijent nekažnjivosti, puštajući uhvaćene kradljivce zbog „nedostatka oštećenih“ ili emotivnih razloga?

Foto: FELJTON.rs
Detaljna pozadina: Organizovani Kriminal usred Turističke Zone
Turistički vodiči, poput Dobrosava J., godinama svedoče da se na „Beogradskoj tvrđavi“ ne radi o sporadičnim krađama, već o visoko organizovanom kriminalnom zanatu.
- Modus Operandi: Džeparoši rade u timovima od dvoje do četvoro, često glumeći zaljubljene parove ili turiste (nose mape, razgledaju). Njihova meta su veće grupe, a najrizičnije tačke su stepenice kod Sahat kule, Stambol kapije i platoa kod Pobednika. Vodič Dobrosav J. potresno objašnjava: „Potrebne su ima dve do tri sekunde da otkopčaju rajfešlus izvuku šta im treba i da se udalje.“
- Arogancija Kriminalaca: Najnoviji incident, u kome se jasno vide pretnje i nasilje (bacanje kamena) prema turističkom vodiču, ukazuje na ekstremno osiljavanje kriminalaca. Oni su toliko sigurni u svoju nekažnjivost da se ne plaše ni konfrontacije, ni video-snimaka.
- Igra Slučajnosti: Napadi su toliko česti, da je samo pitanje sreće hoće li neko biti uhvaćen. Džeparenje se ne shvata ozbiljno, o čemu svedoči i snimak od pre par meseci, gde je krađa novčanika turistkinji bila doživljena „više kao zabava, kao, vidi kako krade“.
Analiza: Psihološki Motivi i Propast Pravosudne Logike
Zašto se, uprkos poznatim licima, džeparoši nastavljaju nesmetano? Odgovor leži u fatalnom propustu pravosudnog sistema.
- Psihološki Motiv Džeparoša (Ekstremna Sigurnost): Kriminalci nastavljaju sa ovim poslom jer je visoko profitabilan i gotovo bez rizika. Kada ih policija privede, sistem ih vraća na ulicu. Psihološki faktor je da se oslanjaju na emocionalnu ucenu – „deca su gladna, moram da kradem“ – koja kod sudija često proizvodi sažaljenje i rezultira minimalnim ili oslobađajućim kaznama. U praksi, ovo pretvara džeparenje u zajamčeni, tolerisani „zanat“.
- Pravosudni Paradoks i Etička Dilema: Ključni problem je u Tužilaštvu: Policija na Starom gradu izričito navodi da „ako nema oštećenih tužilac odbacuje prijavu“. Ako patrola privede lice, a nema oštećenih (jer turisti ne žele da troše godišnji odmor na svedočenje u Beogradu), osumnjičeni izlazi napolje. Ovo je etička dilema koja direktno narušava javni interes i stvara atmosferu bezakonja. Država se, faktički, sklanja u stranu čim nestane žrtve spremne da svedoči.
- Gubitak Poverenja: Neefikasnost službi – Komunalnu miliciju ovo ne zanima, a Opština Stari grad kaže da nema ljudstva za patrole – stvara osećaj potpune zapuštenosti.
Sudske Posledice i Apel za Sigurnost
Nedostatak efikasne zaštite i pravne reakcije nosi ekstremne sudske i bezbednosne posledice, koje sežu dalje od krađe novčanika.
- Pravno Začepljenje: Trenutni „modus operandi“ gde Tužilaštvo odbacuje prijave bez oštećenih stvara pravnu začepljenost i de facto legalizuje sitni kriminal na turističkim lokacijama. To je direktno kršenje zakona o opštoj sigurnosti.
- Rizik od Eskalacije Nasilja: Turistički vodič s pravom upozorava na potencijalnu katastrofu: „Može da dođe neki ludak na Tvrđavu gde ima nekoliko stotina turista i da krene da vitla nožem, mačetom. Tave stvari se dešavaju.“ Faktički, džeparoši su prvi korak, a njihova nekažnjivost otvara put za mnogo ozbiljnije nasilje, poput napada na turiste, jer policiji treba 15 minuta da stigne.
- Jedino Rešenje – Video Nadzor i Vidljive Patrole: Dok se čeka odgovor MUP-a, Grada Beograda i Komunalne milicije – koji do objave teksta nije stigao – vodiči predlažu rešenje koje se primenjuje u svetu: neprekidni video nadzor i vidljive, redovne patrole. To je jedini način da se razbije psihološka sigurnost kriminalaca i vrati poverenje u bezbednost na najvažnijem istorijskom lokalitetu.
✅ NAPOMENA:
Svi tekstovi objavljeni na portalu FELJTON.rs su autorsko delo i isključiva svojina redakcije i autora. Sadržaj objavljen na portalu FELJTON.rs može se slobodno preuzimati i objavljivati, uz obavezno navođenje izvora i postavljanje direktnog, aktivnog linka koji vodi ka originalnom tekstu na sajtu FELJTON.rs. U suprotnom, primenjuju se dole navedene striktne mere zaštite autorskih prava. Zabranjeno je svako neovlašćeno kopiranje, preuzimanje i objavljivanje tekstova bez pismene saglasnosti redakcije. U skladu sa Zakonom o autorskim i srodnim pravima Republike Srbije, svako neovlašćeno korišćenje sadržaja portala podleže zakonskoj odgovornosti. Izuzetak su zvanične izjave, saopštenja i javni dokumenti, koji se mogu preuzimati uz obavezno navođenje izvora.
ODRICANJE OD ODGOVORNOSTI:
Mišljenja izneta u komentarima, kolumnama i autorskim tekstovima su lični stavovi autora i ne odražavaju nužno uredničku politiku portala FELJTON.rs. Portal FELJTON.rs ne preuzima odgovornost za sadržaj komentara posetilaca. Za sve sporove nadležan je Sud u Novom Sadu.

https://feljton.rs/knjiga/knjiga.html?utm_source=popup
OPASNOST KNJIGE „SUDSKI KRIMINAL: GLAS IZ PRITVORA“
🔥 „Pet stotina pedeset dana pritvora i sedam godina suđenja. Sedam godina maltretiranja, laži i skrivanja dokaza i saučesnika. Mislili ste da sam vaša žrtva – a postao sam vaša noćna mora. Vi ste ološ u mantijama, pacovi u sudnicama, trgovci tuđim životima. Sad slušajte: ja sam kazna koju ste sami stvorili. Vaše vreme je završeno. Vaša imena smrde u knjizi koju ne možete da spalite. Ta knjiga je ‘Sudski kriminal: Glas iz pritvora’ – ekser u kovčeg korumpiranog pravosuđa Novog Sada.“ 🔥
Knjiga „Sudski kriminal: Glas iz pritvora“ je ocenjena kao „opasna“ ne zbog reči samih po sebi, već zbog posledica koje te reči mogu izazvati. Ona pogađa u srž sistema i otvara pitanje odgovornosti pojedinaca, autora i samog pravosuđa.
1. Ugroženi su imenovani akteri
Za razliku od mnogih dela o korupciji, ova knjiga imenuje konkretne osobe i iznosi direktne optužbe:
- Tužilac Vidak Daković – optužen da je svesno iznosio lažne tvrdnje i prikrivao dokaze.
- Sudije Vladimir Pecovski i Nataša Vojnović – označeni kao akteri teških krivičnih dela: zloupotreba službenog položaja, falsifikovanje isprava i uništavanje dokaza.
Leave a Reply